'Borba protiv Vladimira Putina na izborima? Teško si to mogu zamisliti. Putin i ja smo kolege i u mnogočemu stari drugovi koji zastupaju istu političku silu', poručio je ovih dana predsjednik Dmitrij Medvedev
Time je demantirao glasine o jazu koji je navodno nastao unutar upravljačkog tandema Rusije pred izbore u ožujku 2012. godine. Po svemu sudeći, nema nikakve šanse da se u utrci za predsjednika natječu obojica, jedan protiv drugoga.
'Konkurencija između nas dvojice mogla bi naštetiti našoj zemlji u ovoj situaciji', poručio je Medvedev koji posljednjih dana, tjedana i mjeseci najavljuje silne političko-ekonomske reforme za Rusiju, ali istovremeno još uvijek nije kadar objaviti hoće li se ponovno kandidirati na predsjedničkim izborima u ožujku iduće godine. Psihološka igra i dalje traje.
Još uvijek je neizvjesno hoće li se Medvedev odreći logične utrke za drugi mandat i ustupiti mjesto bivšem predsjedniku Putinu – državniku pod čijim je vodstvom Rusija izvela najveći gospodarski rast u zadnjih 50 godina, ali i povratila neke elemente sovjetskog modela vlasti i kulta ličnosti.
Ne prođe gotovo nijedan intervju, a da Medvedev ne izrazi nezadovoljstvo što u Rusiji ne postoji realno konkurentna oporba režimu. U najnovijem istupu založio se da republike i autonomne oblasti opet dobiju pravo birati svoje guvernere. To im je pravo uskraćeno u Putinovoj eri, kada je predsjednik dobio ovlasti postavljati i smjenjivati lokalne guvernere mimo volje birača. Taj potez smatra se jednom od glavnih poluga za centralizaciju zemlje i stvaranje Putinove tzv. vertikale vlasti.
'Da ste me pitali prije nekoliko godina, odgovorio bih vam da povratak narodnog biranja guvernera neće biti potreban našoj zemlji ni za stotinu godina. No danas više ne mislim tako', kazao je u nedavnom intervjuu za Financial Times
Medvedev je, naime, ustanovio da pri odsutnosti političke konkurencije u Rusiji padaju i principi tržišnog natjecanja. No režim koji ga je promovirao u nominalno prvog čovjeka države svoju je stabilnost temeljio upravo na odstranjenju konkurencije. Ako se Vladimir Putin vrati na čelo države, teško je zamisliti da će preuzeti Medvedevljevu reformatorsku retoriku i ideje.
Što se tiče vlastite budućnosti, Medvedev je priznao da u Kremlju zapravo ispituju raspoloženje javnosti prema njegovom ostanku. Ako sadašnji predsjednik dobije i drugi mandat, to bi režimu dalo određenu taktičku prednost, možda čak i reformatorski legitimitet (barem u prvoj godini), jer njegovi najoštriji protivnici još od 2008. tvrde da Medvedev samo čuva 'prijestolje' za 'pravog cara'. Dojam je i da bi na vanjskopolitičkom planu Medvedev bio Zapadu prihvatljiviji i diplomatski artikuliraniji partner od Putina koji nekim svojim autoritarnim postupcima i reakcijama možda stječe simpatije kod domaćih masa, ali na Zapadu njegovo ponašanje često tjera vodu na mlin onima koji Rusiju žele prikazati kao prijetnju.