Milanović je svom govoru kazao kako je za Grubore čuo u tekstu koji je pročitao u New York Timesu. 'Ovo je neka vrsta duga časti prema onome što se dogodilo prije 25 godina, što je u meni tada izazivalo moralni užas. Lako je sada govoriti da nitko za ovo osobno nije odgovarao. Da, nije. Zna se koja je postrojba bila ovdje toga dana', rekao je Milanović.

Zbog zločina u Gruborima napravljena je i šteta Hrvatskoj kao državi, rekao je Milanović, dodavši da je zbog toga zločina navučena mrlja na državu koja je bila napadnuta u ratu.

'Šteta koju država sama sebi nanese ili ljudi koji u njezino ime djeluju nešto je što nije apsolut. Postoje obziri koji se moraju poštivati. Užas izazova ubojstvo ovih šestero starih i nedužnih ljudi. Zamislio sam bi li netko mogao ubiti meni drage ljude, u ime koje proklete, nebeske, kozmičke ili privatne pravde? To je najveća šteta, makar zvuči previše pravnički', poručio je Milanović.

Kazao je kako u Gruborima danas nema nikoga i da je teško reći nekome da se vrati, no pritom je citirao srpskog pjesnika Aleksu Šantića. 'Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba neće vas grijat k'o što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba gdje svoga nema i gdje brata nije', zaključio je Milanović.