Na temelju dosad prikupljene dokumentacije, istražitelji, naime, ozbiljno sumnjaju da je spomenuta dionica autoceste ne samo preplaćena, već da je u njezinoj dokumentaciji sporno 15-ak kilometara koji ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, ali su ih izvođači radova, naravno, naplatili kao stvarni dio prometnice, otkriva Večernji list.

Već sada, kada još nitko od aktera tog golemog projekta nije službeno pod istragom USKOK-a, od istražitelja se može čuti da je taj predmet ne samo kompliciraniji po količini izuzete dokumentacije, nego i razmjerima, blago rečeno, neobičnih poslovnih poteza i transakcija te da zbog toga uvelike premašuje i aferu Fimi medija. S obzirom na to da je cijena gradnje jednog kilometra autoceste na tom dijelu bila oko sedam milijuna eura, 'nestalih' 15 kilometara je ukupno vrijedno oko 105 milijuna eura!

Analizirajući prikupljenu dokumentaciju, piše Večernji list, istražiteljima su posebno sumnjivi načini gradnje odmorišta, prijelaza na autocesti namijenjenih divljači, ali i denivelacije sporne dionice. Dosad je otkriveno da su odmorišta, primjerice, iz nekog nepoznata razloga uglavnom građena na najtvrđem terenu, gdje su radnici morali razbijati stijene, poslije pretvarane u šljunak koji je pak prema nekim indicijama nestajao s gradilišta te je najvjerojatnije preprodavan.

Tu se, prema sumnjama istražitelja, otvarao prostor za manipulaciju, osim potrošenim materijalom, i brojem utrošenih radnih sati graditelja koji su, navodno, u svojim evidencijama znali upisivati više sati nego što je zapravo bilo odrađeno, što je na kraju, naravno, plaćeno iz državne blagajne.

Ključnu ulogu, prema spoznajama istražitelja, u čitavoj priči, iako nisu bili nositelji poslova, nego tek podizvođači, imala su imotska braća Slaven i Jozo Žužul te njihova građevinska tvrtka Skladgradnja.

Policija im je, inače, u nekoliko navrata iz tvrtke odnosila dokumentaciju, a prema sumnjama istražitelja, Skladgradnja je u čitavom lancu služila za krajnje transferiranje milijuna isplaćenih iz proračuna za gradnju sporne dionice na neke druge račune, s obzirom na to da postoje naznake da sav novac nije ostajao kod Žužulovih.

Splitska porezna uprava zbog toga ponovno obavlja nadzor Skladgradnje da bi se rekonstruirao tijek novca koji je uplaćivan na njezin račun. Da istražitelji nastoje rasvijetliti ulogu Žužulovih u čitavom projektu gradnje prometnice, bilo je jasno još u studenom 2009. godine, kada se Skladgradnja našla pod istragom zajedno s bivšim čelnicima HAC-a zbog bojenja tunela Sveti Rok i Mala Kapela, za što je plaćeno vrtoglavih 35,5 milijuna kuna plus PDV.

Od upućenih u cestogradnju Večernji doznaje da je 15 kilometara autoceste moglo biti ukradeno varanjem na materijalu, odnosno prikazivanjem lažne i veće količine utrošenog materijala nego je stvarno bilo utrošeno.

Skladgradnja je na cestogradnji, otkako je HDZ na vlasti, ostvarila golem rast prihoda. Ta je tvrtka od 2004. do 2009. godine ukupno uprihodila 1,4 milijarde kuna – 2003. godine, primjerice, imala je tek 15 milijuna kuna prihoda.