Kada dolazi do dehidracije i kakve mogu biti posljedice za organizam? 'Tijelo normalno gubi tekućinu na dnevnoj bazi putem disanja, znojenja, suzama, slinom, mokrenjem i stolicom. Ta tekućina se nadomješta vodom i hranom. Najbolji način prevencije dehidracije je uzimanje dovoljne količine vode i hrane koja sadrži tekućinu (voće i povrće)', upozorava Tatjana Bačun, specijalistica internist, endrokrinolog i dijabetolog
'Za vrućih dana preporučuje se izbjegavati boravak na vrućini, vježbanje, kao i rad na suncu, adekvatna odjeća, te se ne preporučuje uzimanje alkohola jer on potiče dehidraciju.', govori o dehidraciji i njezinim posljedicama za tportal izv. prof. prim. dr. sc. Tatjana Bačun, specijalist internist, endokrinolog i dijabetolog te predsjednica katedre za internu medicinu i povijest medicine Medicinskog fakulteta Osijek.
Kako bi se izbjegla dehidracija kod djece i starijih osoba potrebno je osigurati pristup tekućini i poticati ih da piju. Ova osječka endokrinologinja i dijabetologinja napominje kako je u slučaju povraćanja, proljeva ili povišene tjelesne temperature dovoljno piti vodu ili neku drugu tekućinu, poput čaja, soka i juhe.
vezane vijesti
-
![Osijek dobiva filmsku hitnu: Ovdje je kao na prvoj liniji, a evo što se mijenja za pacijente]()
Osijek dobiva filmsku hitnu: Ovdje je kao na prvoj liniji, a evo što se mijenja za pacijente
-
![Osječka neurologinja objašnjava što je tihi moždani udar: 'Ne bira mjesto, vrijeme, pa ni dob']()
Osječka neurologinja objašnjava što je tihi moždani udar: 'Ne bira mjesto, vrijeme, pa ni dob'
-
![Nesuđeni epidemiolog rastura u pedijatriji: Mladi Đakovčanin Matej Šapina ispričao nam je kako mu je zagonetna bolest bubrega donijela medicinskog Oscara te što to djeci radi covid]()
Nesuđeni epidemiolog rastura u pedijatriji: Mladi Đakovčanin Matej Šapina ispričao nam je kako mu je zagonetna bolest bubrega donijela medicinskog Oscara te što to djeci radi covid
'Ukoliko se tekućina ne može uzimati na usta ili se radi o većem i dugotrajnom gubitku potrebno je tekućinu nadoknaditi infuzijskim otopinama. Ako osoba ima povišenu tjelesnu temperaturu preporučuje se primjena antipiretika, da ima što manje odjeće i boravak u ohlađenoj prostoriji. U liječenju šećerne bolesti, dijabetesa insipidusa i Addisonove bolesti prevencija dehidracije je liječenje osnovne bolesti.', ukazuje internistica Bačun.
Voda, dodaje, čini 60 posto ljudskog tijela, u muškaraca je 60 posto, kod žena 55 posto. Kod žena je udio vode manji, objašnjava internistica Bačun, jer sadrži veći udio masnog tkiva koje ne sadrži vodu.
'Voda čini 75 posto mišića i gotovo polovina vode u organizmu nalazi se u mišićima. Osobe s prekomjernom težinom i debljinom imaju manji postotak vode, 40-50 posto, ovisno o stupnju preuhranjenosti. Starenjem se sadržaj vode smanjuje, a manje je izražen i osjećaj žeđi. Smatra se da normalne odrasle osobe minimalno unesu i stvore dnevno 1600 mililitara vode (unesena voda 500 mL, voda u hrani 800 mL i voda iz oksidacije 300 mL) i isto toliko izluči (urin 500 mL, koža 500 mL, respiratorni trakt 400 mL i stolica 200 mL). S obzirom na važnost količine i raspodjele vode zbog koncentracije elektrolita i osmolalnosti tekućina, kao i zbog efektivnog cirkulirajućeg volumena i perfuzije tkiva i organa, povećane gubitke potrebno je pravovremeno nadoknaditi', upozorava liječnica napominjući kako gubitak tekućine u različitim kliničkim poremećajima dovodi do smanjenja volumena izvanstanične tekućine i može, kaže, ugroziti perfuziju tkiva.
Teška dehidracija odnosno gubitak vode može dovesti do hipovolemije. Riječ je o kliničkoj dijagnozi koja se temelji na karakterističnim manifestacijama i potvrđuje niskom koncentracijom natrija u mokraći. Bolesnici u hipovolemiji mogu imati različite simptome koji se, ističe internistica Bačun, mogu podijeliti u tri skupine.
'Simptomi povezani sa samim smanjenjem volumena i perfuzijom tkiva su malaksalost, umor, žeđ, grčevi mišića i posturalna vrtoglavica, a ozbiljan gubitak tekućine može dovesti do bolova u prsima, trbuhu, letargije i smetenosti. Ovi simptomi su obično reverzibilni, ali ako stanje slabog protoka dugo traje može se razviti i nekroza tkiva. Bolesnici mogu imati i smanjen volumen mokraće (oligurija) i smanjenu učestalost mokrenja.', tumači dr. Bačun te nastavlja:
'Bolesnici s hipovolemijom mogu imati simptome povezane s uzrokom gubitka tekućine kao što je povraćanje, proljev, poliurija, znojenje, jake opekline kože. Treća skupina simptoma su oni povezani s poremećajem elektrolita i acidobazične ravnoteže koji mogu pratiti smanjenje volumena, ovisno o sastavu tekućine koja se gubi.', kaže.
Prekomjerni gubitak tekućine u starijih osoba često se očituje nespecifičnim simptomima i znakovima.
'Najspecifičniji znak hipovolemije je akutni gubitak težine. Mnogi simptomi i klinički znakovi koji upućuju na smanjenje volumena u mlađih osoba, u starijih mogu biti nepouzdani.', objašnjava osječka internistica.
Liječničku pomoć, napominje, potrebno je potražiti kada se pojave znakovi teške dehidracije ili kada osoba nije u mogućnosti adekvatno nadoknaditi gubitak tekućine.
'Ukoliko osoba ima znakove dehidracije kao što su ekstremna žeđ, izrazito smanjenje mokrenja, vrtoglavica, konfuzija, suha koža, ubrzan puls i nizak krvni tlak, to može ukazivati na ozbiljno kliničko stanje i zahtjeva hitnu medicinsku intervenciju. Djeca i starije osobe imaju povećan rizik od dehidracije, osobito u slučaju povraćanja i proljeva, te ukoliko se primjete simptomi i znakovi dehidracije, uključujući letargiju, suha usta, smanjeno mokrenje ili prestanak mokrenja, potrebno je odmah potražiti liječničku pomoć.', napominje Bačun.
ružica palić kramarić
Dehidracija i moždani udar
Visoke temperature uzrokuju proširenje krvnih žila, pri tome dolazi do gubitka tekućine i dehidracije putem znojenja. Tekućine se, također, gubi i disanjem, osobito noću. To dovodi do hemokoncentracije, što predstavlja rizik za začepljenje krvnih žila i pojavu ishemijskog moždanog udara.
'Hidratacija je ključna za zdravlje cijelog kardiovaskularnog sustava', upozorava doc. prim. dr. sc. Ružica Palić Kramarić, neurologinja i subspecijalistica za cerebrovaskularne bolesti KBC Osijek, Klinike za neurologiju, Odjela za cerebrovaskularne bolesti.
Navodi kako istraživanja pokazuju da ispijanje najmanje pet čaša vode dnevno smanjuje rizik za nastanak moždanog udara za čak 53 posto. Isto tako, kaže, ukoliko se dogodi moždani udar dovoljna hidracija tijekom liječenja pozitivno utječe na cirkulaciju i može poboljšati ishod liječenja.
'Mozak ima izvrsne adaptacijske mehanizme na dehidraciju. Mozak može sačuvati kisik kako bi se zaštitio od posljedica dehidracije. Iako dehidracija značjano smanjuje protok krvi u mozgu, mozak to kompenzira povećanjem količine kisika koju izvlači iz krvi. Smatra se kako upravo to pomaže sportašima koji su dehidrirali tijekom fizičkog napora da nastave dalje, osobito u ekstremnim situacijama. Međutim, iako mozak ima izvanredne načine kako se zaštiti od ekstremnih okolnosti, oni ipak trebaju uzimati tekućinu tijekom vježbanja kako bi optimizirali fiziološke funkcije', napominje neurologinja Kramarić Palić.
Ako je temperatura okolišta, navodi dalje, visoka i istovremeno povećana vlažnost zraka, znojenje kao mehanizam rashlađivanja je otežano, što dovodi do pregrijavanja organizma. Reakcija organizma dovodi do simptoma: grčeva u mišićima, mučnine, povraćanja, malaksalosti, razdražljivosti, ubrzanog pulsa i disanja, a u određenim situacijama može doći i do kolapsa (nesvjestice).
'U ljetnim mjesecima česta je i pojava sunčanice, koja nastaje kada se osoba kreće po jakom suncu bez pokrivala za glavu. Tada dolazi do širenja krvnih žila oko mozga, pregrijavanja moždanog tkiva što može dovesti do ozbiljnijih poremećaja svijesti. Izloženost suncu bez pokrivala za glavu u nekih osoba može dovesti do tih simptoma u samo nekoliko minuta. Tada je potrebno maknuti se sa sunca, uzeti veću količinu tekućine, vode, izotoničnih napitaka, tuširati se mlakom vodom, a ukoliko se pojave toplinski grčevi, preporučuje se lagana masaža mišića. U nekim slučajevima se javlja i glavobolja i osjećaj iscrpljenosti, što može potrajati i nekoliko dana, a tada se treba javiti liječniku', ukazuje neurologinja Ružica Kramarić Palić.
Ova osječka neurologinja navodi kako je dehidracija izlječiv čimbenik rizika lošeg funkcionalnog ishoda nakon moždanog udara koji je prisutan u 9 posto bolesnika. Žene i starije osobe imaju veći rizik od dehidracije.
'Kliničke smjernice navode da dehidracija nakon moždanog udara rezultira lošijom vitalnom i funkcionalnom prognozom. Dehidracija povećava hemokoncentraciju i viskoznost krvi te smanjuje krvni tlak, čimbenike koji mogu pogoršati učinke ishemije mozga što rezultira većim oštećenjem mozga i težim simptomima. Dehidracija je, također, povezana s većim rizikom od komplikacija, kao što je venska tromboza', ukazuje neurologinja Kramarić Palić.
Navodi kako pacijenti s moždanim udarom mogu biti predisponirani za dehidraciju zbog smanjenog oralnog unosa vode i hrane uslijed disfagije ili poremećaja svijesti.
'Moždani udari se češće javljaju kod starijih osoba, a i dehidracija je česta kod starijih bolesnika. Dehidracija je važna i zbog ekonomskog učinka, jer ako je pacijent pri prijemu dehidriran, to uvelike pridonosi komplikacijama liječenja, što ukupno povećava troškove liječenja i negativno utječe na ishode, osobito u bolesnika s moždanim udarom.', kaže neurologinja Ružica Palić Kramarić napominjući kako dehidraciju treba sustavno proučavati korištenjem serumskih biomarkera, osobito u starijih osoba i žena.
Internistica ukazuje kako osobe izložene ekstremnim vrućinama ili intenzivnoj tjelesnoj aktivnosti koja može povećati gubitak tekućine i elektrolita, trebaju potražiti liječničku pomoć, ako osjećaju slabost, vrtoglavicu, mučninu, a ne dolazi do poboljšanja unatoč unosu tekućine.
'Posebno je potrebno istaknuti osobe s dijabetesom i povišenom koncentacijom glukoze u plazmi i glukoze i ketona u urinu koje trebaju medicinsku pomoć kako bi se infuzijskim otopinama nadoknadila tekućina, ali i inzulin i kalij. Bez obzira na uzrok dehidracije, ukoliko je prisutna ozbiljna klinička slika, potrebno je provesti medicinsku procjenu, utvrditi stupanj dehidracije i osigurati adekvatnu obradu i terapije, uključujući intravensku nadoknadu tekućine, te ukoliko je potrebno, i elektrolita, kao i uzročno liječenje kako bi se spriječile moguće ozbiljne posljedice.', zaključuje Tatjana Bačun, predsjednica katedre za internu medicinu i povijest medicine Medicinskog fakulteta Osijek.
