Njegovi iznenađujući komentari dolaze iz opsežnog intervjua u kojem je kritizirao Crkvu što dogmu stavlja ispred ljubavi i što moralne doktrine pretpostavlja služenju siromašnih i marginaliziranih, piše The New York Times. U intervjuu s Antoniom Spadarom, uednikom La Civilte Cattolice, talijanskog jezuitskog časopisa, Franjo je naglasio svoju viziju sveobuhvatne Crkve, 'doma za sve'.

Spadaro je razgovarao s Papom triput u kolovozu u njegovu skromnu apartmanu u Domu svete Marte, iz kojeg se nakon konklava odbio preseliti u Apostolsku palaču. Spadarov je članak preveden s talijanskog na engleski i istodobno objavljen u jezuitskim časopisima u 16 svjetskih zemalja, prenosi The Guardian.

Papa je u intervjuu otkrio i dio svog privatnog ukusa. Voli čitati Dostojevskog i njemačkog pjesnika Friedricha Hoelderlina, a povijesnu novelu Alessandra Manzonija 'Zaručnici', koju je već triput pročitao, ima kraj uzglavlja. Divi se slikama Caravaggia i Chagalla i obožava slušati Mozarta i Beethovena. Najdraži su mu filmovi Fellinijeva 'Ulica' i Rossellinijeva ratna drama 'Rim, otvoreni grad'.

Tko je Jorge Mario Bergoglio?

Ja sam grešnik. To je najtočnija definicija. To nije stilska figura. Ja sam grešnik.

Zašto ste postali jezuit, član Družbe Isusove?

Tri stvari su me se posebno dojmile iz Družbe: misionarski duh, zajedništvo i disciplina. A to je čudno jer sam, zapravo, stvarno nedisciplinirana osoba. Ali njihova disciplina, način na koji upravljaju vremenom, te stvari su me jako dojmile.

Što bi Crkva trebala reći razvedenima i homoseksualcima?

U Buenos Airesu sam znao dobivati pisma homoseksualaca koji su "društveno ranjeni" jer su mi govorili da osjećaju da ih je Crkva uvijek osuđivala. Ali Crkva to ne želi. Tijekom leta iz Rio de Janeira, rekao sam nisam onaj koji će suditi homoseksualnoj osobi ako je dobronamjerna i traži Boga. Rekavši to, rekao sam što katekizam govori. Religija ima pravo izraziti svoje mišljenje u službi ljudi, ali Bog nam je dao slobodu stvarajući nas: nije moguće duhovno se miješati u život osobe. Jednom me je jedna osoba pitala, provokativno, odobravam li homoseksualnost. Odgovorio sam protupitanjem: "Recite mi: kada Bog gleda homoseksualnu osobu, prihvaća li njezino postojanje s ljubavlju ili tu osobu odbacuje i osuđuje?". Uvijek moramo gledati osobu.

O kakvoj Crkvi sanjate?

Ne možemo stalno inzistirati na pitanjima povezanima s pobačajem, homoseksualnim brakovima ili kontracepciji. To nije moguće. Nisam mnogo govorio o tome, iako su mi to zamjerali. Kada govorimo o tim pitanjima, to mora biti u kontekstu. Učenje naše Crkve o tim stvarima je jasno i ja sam sin Crkve, ali nije nužno o tome stalno govoriti. Dogmatska i moralna učenja Crkve nisu uvijek istovjetna. Crkvena pastoralna misija ne može biti opsjednuta stalnim nametanjem brojnih doktrinalnih pitanja. Moramo naći novu ravnotežu, u suprotnom će veliko moralno zdanje Crkve pasti kao kula od karata, izgubiti svježinu i osjet Evanđelja. Prenošenje Evanđelja mora biti jednostavnije, ali dublje, mora zračiti. Tada će moralne posljedice same krenuti. Isto mislim kada je u pitanju propovijedanje i sadržaj našeg propovijedanja.

Kakva bi trebala biti uloga vatikanskih kongregacija?

One su instrument pomoći. U nekim slučajevima, međutim, ne funkcioniraju dobro, riskiraju da postanu institucije cenzure. Nevjerojatna je količina optužbi o manjku pravovjerništva koja dolazi do Rima. Mislim da takve slučajeve trebaju ispitati mjesne biskupske konferencije, koje, naravno, mogu dobiti vrijednu pomoć iz Rima. Takvi slučajevi, u stvari, mnogo se bolje rješavaju lokalno. Rimske kongregacije su posrednici, ne upravitelji.

Kakva bi trebala biti uloga žena u Crkvi?

Žene postavljaju duboka pitanja na koja se mora odgovoriti. Crkva ne može biti svoja bez uloge žena u njoj. Žena je vitalna za Crkvu. Marija, žena, važnija je od biskupa. Kažem to jer ne smijemo miješati funkciju s dostojanstvom. Stoga moramo smišljenije ispitati ulogu žena u Crkvi. Moramo napornije raditi kako bi razvili potpuniju, dublju teologiju o ženi. Samo ako napravimo taj korak bit će moguće naći bolji odgovor o njihovoj funkciji unutar Crkve. Ženska mudrost nam treba pri donošenju važnih odluka.

Ako je traženje Boga putovanje, možemo li raditi pogreške?

Ako netko ima odgovor na sva pitanja - to je dokaz da Bog nije s njim. To znači da je lažni prorok. Velike vođe Božjeg naroda, poput Mosija, uvijek su ostavljali prostor za sumnju. Morate ostaviti prostor za Gospodina, ne za naše uvjerenosti, moramo biti ponizini. Naš život nije kao operni libreto, gdje je sve napisano. Naš život znači gledanje, nastojanje, traženje, hodanje... Moramo ući u pustolovinu potrage za Bogom, moramo dopustiti Bogu da nas pronađe i susretne. Siguran sam: Bog je u životu svakoga. Čak i ako je život osobe katastrofa, čak i ako je uništen porocima, Bog je u njezinu životu. Možete, morate tražiti Boga u svakom ljudskom životu. Iako je nečiji život pun korova i trnja, uvijek ima prostora iz kojeg može proklijati dobro sjeme. Morate vjerovati Bogu.