Prije dva mjeseca Amnesty International je upozorio na sramotnu diskriminaciju prema toj zajednici koja je bila predmet poruge, vrijeđanja i napada ljudi koji su se pribojavali da će u Italiji proširiti kobni virus.

Ali u toskanskom gradiću Pratu, koji broji najveću kinesku zajednicu u Italiji, istina je upravo suprotna. U jednom trenutku žrtveno janje, ti su Kinezi sada primjer odgovornih ljudi koji su na vrijeme i sami usvojili stroge mjere u borbi protiv širenja zaraze.

"Među Kinezima u Pratu nema niti jednog jedinog slučaja zaraze koronavirusom. Mi, Talijani, smo se bojali da će oni biti problem, a pokazali su se puno bolji od nas", kazao je Renzo Berti, glavni dužnosnik zdravstvenih vlasti za to podučje u koje spada i Firenca.

Covid-19 je u Italiji usmrtio više od 12.000 ljudi, više nego u ijednoj drugoj zemlji.

Kinezi čine četvrtinu stanovništva Prata i zahvaljujući njima stopa infekcije je u gradu pala na polovicu od talijanskog prosjeka, sa 115 na 62 slučaja zaraze na 100.000 stanovnika.

Kineska zajednica u Pratu, uglavnom zaposlena u tekstilnoj industriji, sama se povukla u izolaciju krajm siječnja, tri tjedna prije prvog zabilježenog slučaja zaraze u Italiji.

Prije toga su se mnogi vratili s blagdana u Kini, tada epicentru zaraze i znali su što slijedi te su proširili poruku "ostati kod kuće".

I dok su Talijani zaposjeli skijališta i provodili se u pretrpanim apres-ski barovima, restoranima i klubovima, Kinezi u Pratu kao da su nestali. Ulice njihovih četvrti, tada još uvijek ukrašene dekoracijama za kinesku novu godinu, bile su poluprazne, a trgovine zatvorene.

Francesco Wu, vlasnik restorana u Milanu i predstavnik talijanskog lobbyja Confcommercio, je u veljači pozvao svoje talijanske kolege da zatvore svoje restorane, kao što je i on to učinio, ali uzalad.

"Gledali su u mene u nevjerici, kao da sam lud. Nitko nije vjerovao da se to dešava i ovdje, u Italiji. I sada Troja gori, a mi smo svi pod ključem", kazao je Wu.

Kada se Luca Zhou vratio 4. veljače iz Kine da bi se pridružio svojoj supruzi i sinu u Pratu, smjesta je tišao u samoizolaciju na dva tjedna.

"Pratili smo što se dešava u Kini i bojali smo se za sebe i naše prijatelje", kazao je 56-godišnji vlasnik tvrtke koja u Kinu izvozi talijanska vina.

Kada je izašao iz karantene vani je, kao i oostali Kinezi, nosio masku i rukavice, a Talijani su ga čudno gledali.

"Pokušao sam objasniti više puta zašto to moraju nositi, ali kao da nisu razumjeli", relao je Luca.

Također je kazao da mu po povratku u Prato talijanske vlasti nisu ništa rekle niti ga  pitale.

"Sve smo učinili sami. Da nismo, sada bismo svi bili zaraženi, Kinezi i Talijani", dodao je.

Italija je bila jedna od prvih zemalja koja je obustavila zračni promet s Kinom, 31. siječnja, no mnogi Kinezi su se vratili u Italiju preko trećih zemalja.

Gotovo mjesec dana prije odluke o zatvaranju škola, 8.  veljače, Italija je ponudila učenicima koji su se vratili s praznika u Kini da mogu prestati pohađati nastavu.

I Kinezi su to učinili. Više od 360 obitelji, oko 1300 ljudi, se prijavilo da je u samoizolaciji. Sa zdravstvenim su vlastima dogovorli praćenje simptoma na daljinu i s njima komunicirali na kineskom.

Isto je ponuđeno i ostalim stanovnicima i tada je Berti uvidio kako se Kinezi drugačije ponašaju.

Kako je zaraza u Italiji uzimala maha neke su obitelji svoju djecu poslale u Kinu, zabrinute zbog odnosa talijanskih vlasti prema pitanju pandemiju i ponašanja Talijana oko njih.

Jedna od onih koja je smjesta po povratku iz Kine otišla u samoizolaciju bila je 23-godišnja studentica Chiara Zheng.

"Bila sam svjesna ozbiljnosti sutuacije. Osjećala sam da je moja dužnost otići u izolaciju zbog ostalih i onih koji su mi bliski", kazala je Chiara.