Tim istraživača iz Rensselaer Polytechnic Instituta u New Yorku pronašao je prirodni enzim kojim se opasna bakterija može uništiti na kirurškoj opremi, bolničkim zidovima i drugim površinama.

'Ovaj sustav, koji se temelji na prirodi, siguran je za rukovanje, ne vodi do rezistencije, ne zagađuje okoliš i ne stvara začepljenja zajedno sa staničnim otpadom. MRSA ugiba čim dođe u kontakt s premazom', rekao je prof. Jonathan S. Dordick, direktor Rensselaerova Centra za biotehnologiju i interdisciplinarna istraživanja.

Nova je otopina u provedenim testiranjima uništila 100 posto bakterija u roku od samo 20 minuta.

U premazu su povezane ugljikove nanocijevi s prirodnim enzimom lizostafinom koji nepatogeni sojevi stafilokoka koriste u obrani od Staphylococcusa aureusa, među kojima i od MRSA. Ekstrakt se može pomiješati s običnim bojama za zidove. Za razliku od drugih premaza, otrovan je samo za MRSA, ne temelji se na antibioticima te ne oslobađa kemikalije u okoliš. Površine se mogu prati, a da ne izgube antiseptička svojstva.

Tim pod vodstvom Dordicka i profesora Ravija Kanea ranije je otkrio da su enzimi djelotvorniji i stabilniji kad se vezuju s nanocijevima. 'Kad smo enzime izravno dodali u premaze, oni su postupno isparili', objasnio je Kane: 'Nanocijevi su nam omogućile da stvorimo stabilnu okolinu za enzime.' Nakon toga istražili su mogućnosti praktične primjene premaza.

'Pitali smo se ima li u prirodi enzima koji učinkovito uništavaju bakterije', objasnio je Dordick. Odgovor je bio potvrdan, a tim je ubrzo izolirao lizostafin koji izlučuju nepatogeni sojevi bakterija bezopasni za ljude i druge organizme.

Lizostafin je vrlo djelotvoran. Već i mala količina tog enzima u otopini brzo ubija Staphylococcus aureus', rekao je Kane. Enzim se prvo vezuje uz stanične zidove bakterije i potom ih reže i probija. 'Izuzetno je selektivan', kaže Dordick: 'On ne razara druge bakterije niti je opasan za ljudske stanice.'

Premaz je uspješno testiran u Albany Medical Collegeu u kojem su pohranjeni različiti sojevi MRSA.

MRSA je bakterija odgovorna za nekoliko teško izlječivih bolesti, a razvila je otpornost na tzv. beta-laktamske antibiotike u koje spadaju i penicilini i cefalosporini. Raširena je u bolnicama, a osobito je opasna za pacijente s otvorenim ranama i oslabljenim imunitetom. Najčešće se nastanjuje u nosnicama, ranama, intravenskim kateterima i mokraćnom sustavu. Mogu je nositi i zdrave osobe. Već 72 sata nakon početnih simptoma može razviti otpornost na antibiotike. Neki sojevi poput CA-MRSA svojim otrovima uzrokuju opasne infekcije koje mogu zahvatiti vitalne organe i izazvati sepsu, toksični šok i nekrotizirajuću upalu pluća.

U Hrvatskoj nema podataka o smrtnosti uzrokovanoj bolničkim stafilokokom jer takve studije nisu rađene. Međutim, upravo je MRSA bila uzrok gangrene zbog koje je nesretni Damir Bikić, koji je stradao u prometnoj nesreći 17. srpnja 2009, ostao bez obje pete, nožnih prstiju, a oštećeni su mu i bubrezi i vid. On je, naime, tijekom liječenja u riječkom KBC-u dobio sepsu. Njegovi problemi nastali su kada je nakon pet dana ležanja na odjelu intenzivne njege prebačen na odjel traumatologije. O njegovom slučaju izvijestili su brojni mediji, a riječki liječnici tada su komentirali da je imao sreće što je uopće ostao živ.

Infekcije MRSA-om u hrvatskim bolnicama čine oko trećinu svih infekcija stafilokokom. Opaka je bakterija u porastu u svim zemljama svijeta osim u Skandinaviji.

Prof. dr. sc. Smilja Kalenić iz Referentnog centra za bolničke infekcije KBC-a Zagreb za tportal kaže kako je otkriće u svakom slučaju zanimljivo, no ističe da je 'sigurno još daleko od prave primjene u praksi'. 'Osim toga mogu se predvidjeti i neki problemi: prvo, lizostafin je visoko selektivan te će uništiti samo stafilokoke, a ne i druge uzročnike bolničkih infekcija; drugo, zidovi i druge površine koje bi se mogle 'premazati' lizostafinom spadaju u manje značajne putove prijenosa uzročnika bolničkih infekcija; i treće, medicinski instrumenti kao i kirurška odjeća koji se spominju u studiji moraju se ionako sterilizirati odnosno dezinficirati, pa će taj postupak uništiti i MRSA – tako da je premaz nepotreban. Otkriće bi, međutim, moglo biti značajno u slučaju pojave MRSA na nekom odjelu i provođenja ciljanih mjera da se ne proširi dalje (premaz na kvakama, telefonu, zvonu, slavini, stranicama kreveta, noćnom ormariću i slično mogao bi smanjiti količinu MRSA u okolini bolesnika)', ističe prof. Kalenić.

'Republika Hrvatska od 2001. godine sudjeluje u europskom sustavu praćenja rezistencije bakterija na antibiotike, pa je jednostavno vidjeti da je u čitavom tom razdoblju, osim prve godine, udio MRSA u infekcijama krvi u hrvatskim bolnicama zapravo stabilan – nije u porastu, što smatramo uspjehom. Sredinom 2008. donijeli smo Nacionalne smjernice o prevenciji, liječenju i kontroli infekcija koje uzrokuje MRSA i vjerujemo da ćemo postepeno uspjeti smanjiti taj postotak', dodala je prof. Kalenić.