Ta posljednja odrednica je ono što spaja Scophthalmus maximus, što je latinski naziv za romba (kod nas ga još zovu i rumbač i dijamant) i Silviju Križanac, mladu tehnologinju koja je upravo u Budavama kao članica Cromarisova tima eksperimentalno uzgoja tu vrstu ribe koja je dosad na tanjuru u nas mogla završiti isključivo kao lovina iz mora.

Riječ je o ribi koja je nešto tamnije boje od lista (švoja), može narasti do 95 cm dužine i čak 10 kilograma težine, a u Jadranu je postala sve rjeđa, ribari kažu da je za pojedine dijelove mora potpuna nepoznanica. Tome svjedoči i činjenica da se, iako bi po zakonima prirode romb morao živjeti u jatima, kod nas sve više lovi kao samac. Ako uspije pobjeći ljudima romb je znamenit i po svojoj dugovječnosti, doživi i 22 godine, što je za ribe već metuzalemski staž.

Ta bijela riba uživa poseban status kod kuhara i ljubitelja zdrave prehrane. Nutritivno, romb je riba s iznimno niskim udjelom masti, izvanredan je izvor proteina, minerala (magnezija i selena) te vitamina (B12, B6 i Niacina). Preporučuje se i sportašima, djeci te oboljelima. Kod ugostitelja uživa veliku popularnost, pripremiti se može na razne načine, a znalci je preporučuju spremljenu u pećnici s povrćem. Sve bi to bili argumenti koji objašnjavaju zašto bi se Cromaris pozabavio idejom da takvu ribu proba uzgojiti u svojim bazenima u Budavama.

Cromaris u toj uvali u kavezima već uzgaja orade i brancine, a školjke u plutajućim linijama. No romb ima poseban tretman, kavezi u kojima se on uzgaja potpuno su prekriveni tendama, koje tu nisu kao zaštita od 'industrijske špijunaže', nego zaklon od sunčevih zraka i pokušaj da se stvori što prirodniji ambijent za taj do jučer eksperimentalni uzgoj.

Silvija Križanac, osim što je posebno angažirana na projektu uzgoja romba za Hrvatsku, još je po nečem dobra vijest. U zemlji u kojoj mladi s diplomom nakon godina lutanja najčešće svoja znanja i vještine prodaju u inozemstvu, ona je dio Budućnosti. Tako se u Adrisu (kao vlasniku Cromarisa) zove projekt namijenjen mladim visokoobrazovanim osobama bez prethodnog radnog iskustva u struci. Upravo ovih dana u sklopu tog projekta s radom započinje treća generacija pripravnika, pa je razgovor sa Sandrom istodobno i priča o primijenjenoj znanosti u marikulturi, ali i širenje optimizma kad je stručno osposobljavanje i zapošljavanje mladih posrijedi.

Projekt Budućnost u Adrisu smatram izvrsnom prilikom za mlade i ambiciozne ljude jer daje priliku sudjelovanja u velikim i važnim projektima te daljnji profesionalni razvoj', kaže Sandra i dodaje kako je tijekom godine pripravništva primila puno novih vrijednih iskustava i znanja iz struke i šire, što ju je ponukalo da i nakon stalnog zaposlenja u Cromarisu nastavi učiti i o marikulturi u različitim studijskim pravcima.

'Marikultura je izuzetno zanimljiva djelatnost koja uključuje niz specijalističkih znanja, od tehničke struke do saznanja koja crpimo iz najnovijih znanstvenih radova na molekularnoj razini pa sve do poznavanja fiziologije organizma, istraživanja hrane i okoline u kojoj se riba nalaz i slično.

Posljednje dvije godine u Cromarisu radim kao tehnolog u odjelu za strateške projekte i tehnološke inovacije. Trenutno sam zadužena za rad na projektu prerasta u tehničko – tehnološkom dijelu, postavljanju pojedinih segmenata selekcijsko – genetskog rada na unapređenju performansi matičnih jata, praćenju i postavljanju ciljanih pokusa hranidbe, usporedbama i procjenama hrane prema nutritivnim i energetskim vrijednostima te ostalim analizama i preporukama prema potrebi. Kako je u tijeku i završetak prvog razvojno-provedbenog ciklusa eksperimentalnog uzgoja romba, provodim završne analize i zaključke.

Kako je donesena odluka o uzgoju romba? U čemu je vaša specifičnost uzgoja (čini mi se da je to uzgoj u moru)? Što vam je pokazalo proučavanje divljeg romba?

Projekt eksperimentalnog uzgoja romba rezultat je pronalaženja i istraživanjima novih uzgojnih vrsta koje bi u budućnosti, uz primarno brancin i oradu, činili osnovu poslovanja Cromarisa. Eksperimentalni uzgoj romba kroz dvije generacije omogućio nam je uvid u brzinu rasta, vrstu i iskoristivost hrane, podložnost bolestima, ali i niz ostalih pokazatelja koji čine jedan uzgoj uspješnim.

Na uzgajalištu Budava romb se uzgaja u kaveznim instalacijama te smo pojedine segmente te tehnologije nastavljali razvijati dalje na temelju uočenog tijekom svakodnevnog praćenja. Budući da romb kao vrsta u svom prirodnom okruženju živi u optimalnijim uvjetima što se tiče temperaturnih profila, iste mu uvjete moramo osigurati i u procesu uzgoja. Tako smo, primjerice, kod mlađi romba primijetili izdržljivost i na temperaturama do 22 °C, dok je idealna temperatura za uzgoj od 16 do 18°C. Takav temperaturni profil možemo ostvariti na većim dubinama u moru, a te bi se spoznaje mogle iskoristiti i prilikom postavljanja cjevovoda za sustav kopnenog uzgoja.

Postoje li svjetska iskustva i gdje?

Što se inozemnih iskustava tiče, Španjolska i Portugal su vodeće zemlje u uzgoju romba u Europi s proizvedenim količinama od 10 – 12 tisuća tona. Prateći njihova iskustva, uočili smo da postoji ograničeni broj lokacija na kojima se mogu pozicionirati kopneni sustavi za uzgoj romba, zbog čega je dodatno širenje proizvodnje onemogućeno. No upravo te činjenice dobra su osnova za pokretanje ovakvog uzgoja u našim krajevima.

U čemu je inovativnost vašeg postupka? Koje ste probleme imali i kako ste ih rješavali?

Svako istraživanje novih vrsta podrazumijeva niz nepoznanica i potrebno je sustavno rješavanje te problematike. Dosad smo pratili dvije generacije romba u našem uzgajalištu. Prva generacija je pokazala izvrsne rezultate što se tiče prirasta i preživljavanja. Druga je pokazala lošije rezultate jer su tijekom ljeta 2015. godine temperature mora bile ekstremno visoke. Tražili smo odgovore na problem gustoće, koji je bio najproblematičniji, odnosno koliko kilograma ribe može biti na četvornom metru kaveza. Dakako da smo proučavali divljeg romba da bismo stečena saznanja mogli projicirati na uzgoj romba u kavezima. Rekla sam da su u inozemstvu također zabilježeni počeci takvog uzgoja, ali je kasnije prevladao uzgoj na kopnu. O uzgoju romba u kavezima postoji jako malo podataka te smo, temeljem saznanja i rasprava našeg tima u Budavi, samostalno napravili sistem mreža podvodnog i nadvodnog djela te čitav kavez koji može prihvatiti romba. Istina, pomogli smo si znanstvenim radovima koje svakako trebamo pratiti, ali uveli smo i velik broj naših inovacija koje nismo pronašli u literaturi i tuđim iskustvima. Međutim, sve je to dio istraživačkog projekta pa i ta iskustva moramo promatrati u biološkom smislu i zato su nam vrlo su korisna. Dio ribe je i dalje u moru, uz brojne stečene spoznaje i iskustva, nastavljamo istraživati biološki odgovore organizma na ekstremne uvjete. Nakon početnih uzorkovanja i pretraga koje smo proveli u populaciji romba u eksperimentalnom uzgoju, nastavit ćemo istraživati i populaciju divljeg romba.

Spominju se uzgoji nekih drugih vrsta, recimo rakova, što možete reći o novim planovima i izazovima?

Uz romba, intenzivno istražujemo i druge zanimljive vrste iz porodice plosnatica, kao i rakove i druge visokocijenjene vrste. Za pokretanje sličnih projekata potrebna su daljnja istraživanja i uspostavljanje sustava u kojem ih možemo provoditi, kao u primjeru kopnenog sustava. Uz to, bavili smo se i proučavanjem recirkulacijskog sustava akvakulture, tehnološki princip koji imamo kroz mrjestilište i predrast, ali na manjoj uzgojnoj biomasi. Takvi sustavi uzgoja omogućuju bolju kontrolu uzgojnih parametara. Riječ je o veoma skupim sustavima zato je cilj uzgajati cijenjene vrste poput romba. Svaka vrsta može biti uspješno uzgojena, ali uspjeh uzgoja ima svoju cjenovnu težinu te je prije pokretanja takvih projekta potrebno imati dobar uvid u tržište.

Kad vaše rombove možemo očekivati na našim ribarnicama. I koja su još tržišta u igri?

Imali smo probne izlove oko Božića, a ti uzorci su nam se pokazali dosta dobri u postignutoj veličini. Prvotni izlov je plasiran na domaće tržište kroz vlastite ribarnice i veleprodajni trgovački centar. Ciljana biometrija romba za tržište je 800 grama na više i to planiramo postići nakon 1,5 godinu uzgoja u kavezima. Na tržište planiramo izići u lipnju, dio će biti plasiran i u Italiju, najveće izvozno tržište, ali svakako su planovi da se odgovori na zahtjeve domaće ljetne ponude.