Klasa Kirov obuhvaća teške sovjetske/ruske raketne krstarice na nuklearni pogon iz projekta 1144. Brodovi te klase zamišljeni su kao plovila za pružanje teške paljbene potpore velikim površinskim plovilima poput nosača aviona i zaštitu vlastite flote od zračnih i podmorničkih napada. Iako je planirano pet plovila u klasi, izgrađena su samo četiri, a izgradnja zadnjeg obustavljena je zbog raspada Sovjetskog Saveza.

U Baltičkom brodogradilištu u Sankt Peterburgu, uz Petra Velikog i Admirala Nakimova, izgrađeni su još Admiral Ušakov, koji se u sovjetskom razdoblju nazivao Kirov, te Admiral Lazarev, koji je nosio ime Frunze. Potonji je već izrezan u dijelove, a Admirala Ušakova, kao prvi izgrađeni brod u klasi, tek čeka ista sudbina u rezalištu.

Uzbuna kod Amerikanaca

Njihovo uvođenje u sastav sovjetske ratne mornarice 80-ih godina prošlog stoljeća uvelike je utjecalo na ponovno aktiviranje i vraćanje u aktivnu službu američkih bojnih brodova klase Iowa. Od sva četiri broda najaktivniji je bio Petar Veliki, a prema ruskim izvorima, uskoro bi trebao biti povučen iz upotrebe.

Kobilica raketne krstarice Petar Veliki položena je 1986., a tada je brod dobio ime Kujbišev po sibirskom gradu nazvanom po sovjetskom revolucionaru Valerijanu Vladimiroviču Kujbiševu. Potom je preimenovan u Jurij Andropov, po nekadašnjem generalnom sekretaru Komunističke partije SSSR-a, a nakon raspada države prvi ruski predsjednik Boris Jeljcin dekretom iz 1992. brod je nazvao po caru koji se smatra osnivačem ruske ratne mornarice.

Petar Veliki je u ovom trenutku najveći ratni brod na svijetu, ako izuzmemo nosače aviona, i jedini aktivan predstavnik projekta 1144. Radi se o plovilu dužine 251 metar, širine 25 i visine 59 metara, što je jednako neboderu od 20 katova. Njegova autonomija plovidbe je zbog nuklearnog pogona neograničena, a energija koju stvaraju dva nuklearna reaktora bila bi dovoljna za opskrbu energijom većeg grada. Zanimljiv je i podatak da dužina svih hodnika na brodu iznosi više od 20 kilometara.

Gaz Petra Velikog iznosi 10,3 metra, standardna istisnina 23.750 tona, a puni deplasman 25.860 tona, dok je maksimalna brzina plovidbe 31 čvor, odnosno 57 kilometara na sat. No najzanimljiviji su oružani sustavi kojima je naoružan ovaj admiralski brod ruske Sjeverne flote.

Projektili koji napadaju u jatu

Glavno naoružanja krstarice je sovjetska protubrodska krstareća raketa P-700 Granit, za koju je ispod gornje palube ugrađeno 20 lansera. Projektil može biti opremljen visokoeksplozivnom bojnom glavom od 750 kilograma, bojnom glavom s eksplozivom gorivo-zrak (FAE) ili termonuklearnom bojnom glavom od 500 kilotona. Domet Granita iznosi 700 kilometara, a projektili imaju viševarijantni program napada, povećanu otpornost na ometanje te su dizajnirani za gađanje skupnih ciljeva.

Inače, to je prvi ruski raketni sustav koji koristi elemente umjetne inteligencije, a djeluje na način da prva raketa leti na visokoj, a ostale rakete na niskoj putanji. Ako dođe do neprijateljskog ometanja ili rušenja vodeće rakete, prateća raketa automatski preuzima ulogu vodećeg projektila i prelazi u visoku putanju. Riječ je, dakle, o napadu u jatu, pri čemu rakete lete prema cilju nisko iznad vode bez emitiranja bilo kakvih radiosignala, a zatim uključuju glave za samonavođenje i istog trenutka raspoređuju ciljeve te ih napadaju s različitih strana.

Protuzračna obrana broda sastoji se od 12 vertikalnih lansera i 96 projektila tipa S-300F, a također je ugrađen raketni protuzračni sustav Osa-MA s dva dvostruka lansera. Taj sustav može djelovati samostalno ili u sastavu brodske protuzračne obrane, a ima domet od 1,2 do 10 kilometara na visinama između 25 i 5000 metara.

Nekoliko ešalona protuzračne obrane

Drugi ešalon protuzračne obrane uključuje brodski protuzračni raketni sustav Kinžal, izveden iz zemaljskog sustava Tor-M1. Svaki rotirajući VLS modul ima osam jednostupanjskih televizijski kontroliranih projektila na kruto gorivo 9M330-2, čija ukupna rezerva iznosi 128 projektila. Krstarica je također naoružana protuzračnim raketno-topničkim sustavom Kaštan, a on omogućuje samoobranu kratkog dometa od protubrodskih i proturadarskih projektila, bombi, zrakoplova i helikoptera.

Uz to, krstarica je opremljena dvostrukim dvonamjenskim topom AK-130 kalibra 130 milimetara s dometom paljbe do 25 kilometara, a brzina paljbe iznosi 35 granata u minuti. Na brodu se nalazi i topnički sustav AK-630, kao i 10 torpednih cijevi za protupodmornička torpeda topa Vodopad-NK, uz dva lansera RBU-1000 sa 102 protupodmorničke rakete.

Osim toga, na krstarici se nalazi zrakoplovno krilo koje se sastoji od dva protupodmornička helikoptera Ka-27PL ili Ka-25RT, opremljenih radarom za pretraživanje, sonarnim plutačama, akustičnim sustavom i detektorima magnetskih anomalija.

Za otkrivanje zračnih ciljeva služe tri radarske postaje različitih namjena, među kojima je snažan nadzorni radar MR-600 Voshod smješten na vrhu prednjeg jarbola, potom trokoordinatni radar MR-750 Fregat M2 s faznim antenskim nizom te specijalizirani dvokoordinatni radar MR-350 Podkat za otkrivanje niskoletećih ciljeva. Glavna pak značajka radarskih postaja je skeniranje pod malim kutom elevacije uz veliku brzinu ažuriranja podataka.

Ubojiti Cirkoni na čekanju

Prema ranijim planovima, Petar Veliki trebao je biti naoružan hiperzvučnim protubrodskim raketama Cirkon te raketama R-800 Oniks i Kalibr, a koje mogu gađati ciljeve na udaljenosti do 2500 kilometara od broda. No to se, sudeći prema informacijama iz ruskih medija, neće dogoditi jer Kremlj navodno namjerava povući Petra Velikog iz sastava ratne mornarice.

Ruski mediji, pozivajući se na vlastite izvore, navode da se Petar Veliki povlači iz operativnih kapaciteta ruske mornarice zbog previsokih troškova popravka i modernizacije. Mediji ističu da je rusko ministarstvo obrane odlučilo povući ga na temelju iskustva preskupe modernizacije broda blizanca Admirala Nakimova, a koji se osuvremenjuje još od 1997.

Rusko ministarstvo obrane ranije je najavilo da će modernizirati Petra Velikog čim se dovrši opremanje Admirala Nakimova, a koji bi ga ujedno operativno mijenjao za vrijeme obnove i modernizacije. Kako je dovršenje modernizacije potonjeg broda u nekoliko navrata odgađano, postoji mogućnost da Rusija zbog nedostatka novca ostane bez oba admiralska broda.

Na sudbinu ta dva broda uvelike će utjecati i enormni troškovi rata u Ukrajini, a zasad je jedino potvrđeno da je dio osoblja s Petra Velikog prebačen na Admirala Nakimova radi formiranja nove posade. Analitičari pak ocjenjuju da je riječ o taktičkom potezu radi umirivanja posade i ruske javnosti te da je malo vjerojatno da će oba broda ponovno zaploviti u skorije vrijeme.