Razgovarali smo s pokretačem projekta Robertom Jakovljevićem koji je autor sličnog, uspješnog projekta za grad Umag prije desetak godina. Naslov tadašnjeg projekta bio je "Grad kao proizvod" i Umag je, primjerice, u pratećoj publikaciji bio predstavljen kao tržišna marka i totalno umjetničko djelo. Naručitelj projekta, iza kojeg su ostali pozitivni rezultati i cijela linija suvenira, odjeće i upotrebnih predmeta za plažu dojmljivog vizualnog identiteta, bila je tvrtka 'Istraturist', a u projektu je surađivala i Turistička zajednica Umaga. Zaštitno lice tog projekta bila je Vanja Rupena

Dio tog iskustva Jakovljević je prenio na novi projekt brendiranja Šibenika, destinacije izuzetno snažnog identiteta, kulturne tradicije i impresivne povijesti u kojem turizam nije vodeća djelatnost kao, primjerice, u Umagu. Inicijativa dolazi u trenutku kada se i u drugim turističkim gradovima u Dalmaciji promišlja o novom strateškom pozicioniranju na turističkom tržištu. Ponuđena rješenja mogu biti i dio odgovora kako revitalizirati povijesne jezgre dalmatinskih gradova, ali i kako uspostaviti model planiranja i upravljanja destinacijom.

Što bi trebao biti brend grada?

Svaki grad ima identitet, bilo da su građani svjesni toga ili ne. Pitanje s kojim se treba suočiti jest upravljaju li građani njime ili su prepustili nasumično i / ili nesvjesno stvorenom identitetu da upravlja njima. Način života kojim živi kritični broj građana stvara atmosferu i specifičan ton po kojem ga svijet prepoznaje. Najčešće, način života diktira industrija koja angažira najveći broj stanovnika. Primjer za to je industrija prerade tekstila u Lombardiji čiji je centar Milano. Većina ljudi koji čak i nisu neposredno dio modne industrije, nastoje se ponašati u duhu zajednice. Oni nastoje biti elegantni i Milano kao centar modne industrije brendirao je ideju elegancije.

Po čemu se razlikuje brendiranje grada u odnosu na korporativno brendiranje?

Mada se može reći da su gradovi kao korporacije, razlike su u načinu upravljanja, vrijednostima i ciljevima. Jasna je vrijednost proizvoda široke potrošnje, kao i njihov cilj. Cilj bilo kojeg proizvoda je isti - prodati se. Kod gradova stvari stoje drugačije. Previše je interesnih skupina, pa su i ciljevi magloviti. Jasno je da je prodaje samo jedan od ciljeva zajednice. Što je s ostalim vrijednostima društva: kulturom, socijalnim aspektom života, zajedništvom, obrazovanjem... Iz tog razloga je korporacije lako, a gradove teško brendirati - i kao takve prodati. Konsenzus je uvjet brendiranja i u gradu kao korporaciji svi građani bi bili dioničari, naravno, ne u doslovnom smislu. Pritom mislim i na stanovnike i poduzetnike i gradsku upravu.

Koji su sljedeći koraci nakon završetka pripremne faze?

Prije mjesec dana Uprava grada dobila je naš pripremni projekt pod radnim naslovom 'Pripreme za brendiranje Šibenika'. Sada je pred nama teži dio posla, oblikovanje prezentacije u trajanju od pola sata koja treba zainteresirati sve, od politike, građana do gradonačelnika. Važan segment ove pripremne faze je i interakcija na društvenim mrežama, primjerice grupa na Facebooku unutar koje se izmjenjuju stavovi, prijedlozi i kritike o projektu.

Vjerujete li da će vaš koncept biti prihvaćen?

Doista ne znam. Brendiranje grada u odnosu na korporativni brending je do te mjere komplicirana situacija da je sasvim legitimno postaviti pitanje je li uopće moguće brendirati grad, imajući u vidu mnogo više sudionika sa različitim interesima. Oduvijek sam slutio da se brendiranje prije svega odnosi na ideje. City brend općenito nije jasan pojam. Kad se govori o brendiranju, u pravilu se misli na oglašavanje i vizualni identitet, a to je ipak samo manji segment puno šire priče. Zbog preklapanja različitih interesa važno je i da projekt nose institucije, u ovom slučaju Grad Šibenik i Turistička zajednica, koji imaju instrumente upravljanja.

Na kraju, što bi mogao biti brend grada Šibenika?

Nema sigurnog odgovora na to pitanje. Na proces brendiranja će najviše utjecati ljudi, potom okolnosti i na kraju resursi. Ako najšira javnost prihvati projekt i doista se želi uslužno profilirati, ako se nastavi trend kulturnog turizma i ako se prostorno planiranje svede na održivu mjeru, onda postoji mogućnost da se Šibenik profilira kao osebujan brend kulturnog turizma.