'Ograde neće biti veliki problem za ljude, no bit će nepremostive za velike sisavce koji moraju prelaziti državne granice ako žele preživjeti', rekla je stručnjakinja za populacijsku genetiku i zaštitu divljih životinja dr. sc. Magda Sindičić s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu.

'To je suludo. S jedne strane smo potpisnici brojnih sporazuma o zaštiti prirode i ugroženih vrsta, radimo na njihovoj zaštiti, ulažemo trud i sredstva, dižemo razinu svijesti, provodimo znanstvene projekte, EU daje milijune eura da bi se priroda zaštitila, a potom šutke promatra kako se diže ograda koja uništava prirodu. Ona neće zaustaviti ljude. Oni će je presjeći. Već su krenule akcije po Istri u kojima se reže običnim škarama za žicu. Ljudi mogu postaviti i neku dasku ili granu ili naći neko treće rješenje, no životinje ne mogu. Zapravo je suludo govoriti o zaustavljanju ljudi koji bježe od rata. Sramotno je da se u današnjem svijetu neka zemlja okružuje ogradom kako bi zaustavila ljude koji žele proći njezinim teritorijem u potrazi za mirom i sigurnošću. To je van svake pameti s humanog stajališta, s političkog kao i sa stajališta zaštite prirode. Apsolutno ne postoji niti jedan argument u prilog podizanja ograde', upozorila je dr. Sindičić koja već godinama aktivno radi na raznim projektima promicanja zaštite prirode i ugroženih vrsta, osobito risova.

Nevidljivo zlo

No stručnjaci upozoravaju da se pravi razmjeri šteta koje uzrokuju ograde ne vide ni očima ni kamerama. Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da su dinarske populacije risova, koje su i ukras i bogatstvo šuma ali i ključ kvalitete eko-sustava od BiH do Slovenije, na rubu izumiranja. Njihov je opstanak ugrožen i bez ograda jer se zbog malobrojnosti često križaju s bliskim srodnicima. Time im se brzo smanjuje genetska raznovrsnost važna za zdravlje i otpornost. A svaki ris, koji je samotna životinja, treba vrlo velik teritorij za opstanak.

'Strašno je već i to što životinje stradavaju u mukama na ogradi, no posebno je veliki problem kada se radi o ugroženim vrstama poput risova. Njih u Hrvatskoj ima između 30 i 50 jedinki, a u Sloveniji između 20 i 30. Nama je stoga izuzetno važna svaka ženka koja se uspije pariti. Ako ograda u veljači spriječi parenje samo polovice ženki, to će potpuno uništiti njihovu populaciju koja je već na rubu izumiranja', pojasnila je naša znanstvenica.

Ograda usred najvažnijeg staništa životinja

Stručnjaci upozoravaju da je posebno problematično to što je ograda postavljena uzduž rijeke Kupe koja prolazi između Gorskog kotara s hrvatske strane i regije Kočevja sa slovenske. To su područja s najvećom gustoćom divljih životinja, osobito velikih sisavaca. Ograda koju je Slovenija do sada postavila na dužini od oko 140 km osobito je opasna za velike sisavce kao što su jeleni, medvjedi, vukovi i risovi. To su vrste koje migriraju i koriste velike teritorije u potrazi za hranom, za skloništima i jedinkama suprotnog spola. One to često čine periodički – u jednom dijelu godine borave u Hrvatskoj, a u drugom u Sloveniji. Neke životinje ograda će naročito ometati u sezoni parenja, primjerice jelene koji u potrazi za partnerima prelaze velike razdaljine od po više desetaka kilometara.

'Jeleni su u vrijeme parenja potpuno pod utjecajem hormona pa u opijenom stanju uopće ne primjećuju ogradu. Pokušat će proći kroz nju ili je preskočiti pa će se ozlijediti. Na ogradi koju je podigla Mađarska već se bilježe velike štete na jelenskoj divljači. Ograda u Gorskom kotaru će osim na jelene štetno djelovati i na velike zvijeri - medvjede, vukove i risove. Vidjela sam ogradu u Harmici. Ona ne izgleda jako visoko pa životinje mogu pomisliti da je mogu preskočiti. No kada pokušaju, zapetljat će se i ugibati u strašnim mukama. Na internetu se u posljednje vrijeme može vidjeti sve više fotografija stradalih životinja', kaže naša sugovornica.

Gradili smo skupe mostove da bismo dizali ograde

Hrvatska se posljednjih godina može podičiti značajnim uspjesima u oporavku populacija nekih važnih ugroženih vrsta - medvjeda, orlova i lešinara te naporima da očuva druge poput risa i vuka. Ovaj uspjeh prepoznao je i BBC koji je 2013. poseban filmski prilog posvetio smeđim medvjedima u našoj zemlji (snimka dolje).

U krajevima od sjevernih Dinarida do južnih Alpa trenutno se provodi znanstveni projekt Life Dinalp Bear koji istražuje prekogranično upravljanje medvjedima. U njemu sudjeluju znanstvenici iz Hrvatske, Slovenije, Italije i Austrije.

Jedan od njih je i ekolog dr. sc. Đuro Huber, profesor na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu koji ističe da već i samo ime projekta Dinalp ukazuje na ideju da bi kretanje medvjeda trebalo biti neometano na cijelom području Dinarida i Alpa.

'Konačno populacija medvjeda koja živi u našoj zemlji zapravo se zove dinarsko-pindska. Naziv govori da su to medvjedi koji žive na planinskim područjima koja uključuju Pindsko gorje u Grčkoj i Albaniji te Dinaride koji se protežu od Albanije do Slovenije. Ta populacija, koja bi trebala biti povezana sve od Grčke do Alpa, sada je presječena u Sloveniji. Mi se s jedne strane hvalimo brojnim zelenim mostovima u koje smo uložili velika sredstva kako bismo premostili autoceste i omogućili kretanje životinja, a sada smo s druge preko noći dobili barijeru od žice', rekao je prof. Huber istaknuvši da je studija provedena 2000. godine pokazala da je propusnost hrvatsko-slovenske granice odlična te da se preko 50 posto obilježenih medvjeda kreće preko nje.

'Trenutno pratimo jednog medvjeda kojeg smo ljetos obilježili, a koji je već tri puta putovao između Hrvatske i Slovenije. Sada to više neće moći', kaže naš znanstvenik.

'Prizori životinja koje na ogradama ugibaju u mukama djeluju više na osjećaje ljudi dok su pravi problemi mnogo veći. Mi nećemo vidjeti na stotine životinja kojima će ograda spriječiti kretanje i onemogućiti im da se hrane, traže skloništa ili da se razmnožavaju. To je mnogo veći problem, osobito za ugrožene vrste kao što su risovi', naglasio je dr. Huber.

Reakcije se spremaju

Sindičić i Huber kažu da znanstvenici spremaju reakcije, pisma i peticije koje će uputiti različitim nadležnim institucijama u EU.

'Na globalnoj razini International Association for Bear Research and Management (IBA) radi na pismu o štetnosti novih ograda u Europi koje će uputiti Europskoj komisiji. U Europi je aktivna Large Carnivore Initiative for Europe (LCIE) koja je još 2008. izradila „Smjernice za prekogranično upravljanje velikim zvijerima“ koje je prihvatila EK. Sve zemlje Europe potpisnice su više konvencija poput Bernske i Habitat Direktive. Posebno je Direktiva o staništima obvezujuća i traži očuvanje koridora za kretanje životinja. Europska unija dala je novac za projekt Dinalp Bear, a podizanje ograde je potpuno suprotno njegovoj ideji. No sve ove reakcije ipak se zbivaju malo presporo', kaže Huber.

Poziv na akciju

Sindičić na ozbiljan problem podizanja ograda pokušava upozoriti i preko društvenih mreža. Na svojoj stranici na Facebooku objavila je dražesnu snimku dvoje usnulih mladunaca risa koji ni ne sanjaju kakva im opasnost prijeti.

'Molim vas upoznajte Točku i Copka. Oni su dvoje od malobrojnih risova koji još uvijek žive u Hrvatskoj i Sloveniji. I Hrvatska i Slovenija njihove su domovine, a te životinje ne poznaju državne granice koje svakodnevno prelaze. Barem su tako činili sve do prije nekoliko dana kada je slovenska vlada podigla žiletnu ogradu duž granice', piše na engleskom Sindičić i poziva sve svoje prijatelje i poznanike da dignu glas protiv ograda u Europi koje su apsurdne i štetne kako za ljude tako i za životinje.