Jedan od maltretiranih inženjera, Ivan Tabaković, tportalu je rekao da se odlučio na iznošenje priče o šokantnom postupanju švicarske policije jer su ovo ljeto tri dana mediji brujali o sukobu jednog konobara s talijanskim turistom, a kad se maltretiranja događaju našim državljanima, preko svega se olako prelazi.

Naime, četvorka se uputila na službeni put gdje je trebala dogovoriti kupovinu strojeva za svoju tvrtku od švicarskog partnera. Kod sebe su imali sve potrebne dokumente, poziv od tehničkog direktora s kojim su trebali obaviti posao te njegov kontakt, račune hotela gdje su noćili u mjestu Lenzburg, udaljenom nekih 30-ak kilometara od Zuericha, valjane putne naloge i ostale dokumente koji su utvrđivali njihov identitet te razloge zbog kojih su došli u Švicarsku, ali sve to nije bilo dovoljno švicarskoj graničnoj policiji. Trojica od četvero naših inženjera su iskusni ljudi u kasnim pedesetim godinama koji zbog prirode posla često putuju, a četvrti je bio njihov 35-godišnji kolega, spomenuti Tabaković.

Evo i kronologije događaja: nakon što ih je granična policija zaustavila, odvojili su ih na poseban parking. Tu su zatražili dodatne dokumente, uzeli vozačku i prometnu dozvolu te ih ostavili na čekanju. Zatim su jednog po jednog izvodili iz automobila te su ih odveli u podrum zgrade, u prostoriju koja je u potpunosti nalikovala ćeliji. 'U njoj se nalazio i ležaj i priručni WC nasred prostorije', opisuje situaciju Tabaković.

'Tijekom višesatne drame više puta smo', priča Tabaković, 'pitali švicarske službenike zašto nam to rade, na što nam je odgovoreno lakonski: Why not?' Prijevod, vjerujemo, nije potreban.

Nakon što su ih napokon uveli u službene prostorije, tamo su do detalja pregledali njihove torbe i sve papire koje su u njima našli. Kad nisu ništa pronašli, uzeli su ključeve automobila i rekli da će pregledati vozilo.

'Tada me pomalo ipak uhvatio strah, iako se do tada nisam nimalo bojao računajući da je to ipak Švicarska, da nam nešto ne eventualno podmetnu u automobil jer nam nisu dopustili da nadziremo pretres', rekao nam je inženjer Tabaković. 'Kad se vratio', priča on dalje, 'pitao me imam li novca ili kakvih dragocjenosti te je donio formular na hrvatskom i opet zatražio da popunimo podatke, ali samo ja i jedan kolega, dok ostala dvojica nisu morala.

Također, dok su nas držali u ćeliji, vrata su bila otvorena, dvojica kolega su bila u hodniku, dok je četvrti bio u drugoj ćeliji te smo mogli nakratko komunicirati, ali ništa previše jer nam to nije dozvoljavao stražar. Nekima su dopustili da koriste mobitele, dok drugima nisu. Najgora od svega je bila neizvjesnost te nedostatak ikakve komunikacije švicarske strane o razlozima ove granične provjere', kaže nam Tabaković.

'Cijela situacija je bila ponižavajuća te je izazvala osjećaj nelagode kod nas', objašnjava on.

Smatra da je na neugodno zadržavanje imalo utjecaja to što se radilo o hrvatskim državljanima jer je i od nekih prijatelja čuo za neugodnosti koje su doživjeli na švicarskoj granici. 'Imaju potpuno pravo postupati u svojoj zemlji kako žele, ali njihovo ponašanje je u potpunosti bilo pretjerano', mišljenja je naš sugovornik.

Kaže da je bio u Indiji, bio je tri puta i u Iranu, putovao je po Europi i nije nikad doživio ovako nešto. 'Moje kolege su iks puta bile u Švicarskoj i također nikad nisu bile ovako tretirane kao ovaj put', navodi on.

Na kraju je ponudio i mogući razlog: 'Možda su mislili da smo pripadnici kladioničarske mafije jer je i Švicarsku u dobroj mjeri zahvatio taj skandal koji je Hrvate opet doveo na zao glas.'

Ako je suditi prema priči Ivana Tabakovića, čini se da, baš kao što i strani turisti znaju doživjeti neugodnosti u Hrvatskoj, i naši ljudi koji putuju u inozemstvo znaju biti maltretirani bez ikakvog razloga. A ako se već (opravdano) zgražamo nad lošim odnosom spram stranaca u Hrvatskoj, onda bismo se isto tako trebali zgražati nad maltretiranjem hrvatskih državljana u inozemstvu.