'Poslije posla otišao je s prijateljima na piće u Zaprešić. Kasnije su nam dečki kazali da je prvi ustao od stola i rekao da ide doma jer ujutro radi. S njim sam se tu večer čula oko 21.30 sati. Rekao mi je da stiže doma za desetak minuta i da mu pripremim večeru. To je bio naš posljednji razgovor', priča Ankica Capak.

Isprva su mislili da je ostao negdje s društvom, kod nekog prespavao pa da ga zato nema doma. Izjutra su se majka i otac dali u potragu za Tomicom. Branko je krenuo 'prevrtati' svaki komad zemlje, Ankica se dohvatila telefona, tražila sina po bolnicama, zvala policiju i ispitivala je li se dogodila kakva nesreća... Ništa nisu našli:

'Samo smo preko HT-a uspjeli doznati da je Tomičin mobitel posljednji put lociran na području Rijeke. Nabavili smo ispis njegovih telefonskih poziva i po tim brojevima doznali tko su im vlasnici pa smo išli od vrata do vrata tih ljudi i pitali za Tomicu. Ništa nismo doznali ništa što bi koristilo u potrazi za njim.... A onda je došla 2006. godina i iznenadni poziv iz Njemačke: 'Čovjek koji je dosta teško govorio dao mi je broj koji sam trebala nazvati u Njemačkoj. Rekao je da ću tamo doznati gdje je moj sin', priča Ankica Capak.

Suprug Branko nazvao je broj 00491711023133: 'Pitao sam za Tomicu, a taj čovjek, koji je govorio hrvatskim jezikom, tražio je da opišem svog sina. Rekao mi je da su tom dečku o kojem govorim roditelji poginuli, uzvratio sam da to nije istina, da sam mu ja tata. Zatim je kazao da nazovem kasnije. Ali, poslije se više nitko nije javljao, broj nije bio u funkciji', priča Branko Capak. Angažirali su supruzi tada detektivsku agenciju iz Zagreba, platili im 50.000 kuna i nakon nekog vremena dobili izvješće da nisu uspjeli provjeriti taj broj i doznati gdje je Tomica.

'Iz Heinzelove je spis vraćen u Črnomerec. Policija kaže da bi potraga za njim bila jača da je imao kakve veze s kriminalom. A Tomica, odlikaš u srednjoj, nije ni pušio ni pio. Vjerujem da je moj sin živ, da ga je netko nasilu odveo. Ovo je pravi Dosje X', kaže majka za Večernji list