Kako bi se upozorilo na taj problem, u ponedjeljak će se održati Okrugli stol o statusu osoba bez državljanstva/apatrida u Hrvatskoj koji organiziraju UNHCR i IPC. Tim okruglim stolom želi se ukazati na probleme s kojima se apatridi susreću kada jednom dođu u Hrvatsku te koliko je bitno da im i društvo i institucije pruže podršku.

'Pored stručne rasprave o reguliranje statusa osoba bez državljanstva kao nužnog preduvjeta za ostvarivanje svih drugih prava koja su osobama u tom statusu osigurana u skladu s međunarodnim pravom i hrvatskim zakonima, svoje osobno iskustvo će sa sudionicima Okruglog stola podijeliti dvije osobe bez državljanstva, 21-godišnjak rođen u Zagrebu i 28-godišnji samohrani otac.  Upravo kroz osobno svjedočanstvo dvojice mladih ljudi koji pokušavaju regulirati državljanski status, javnost i stručnjaci iz tijela državne uprave i lokalne samouprave se mogu upoznati sa svakodnevnim zaprekama s kojima se susreću ljudi u istom položaju, a ponajviše pripadnici romske nacionalne manjine. Osobe bez državljanstva su nevidljivi ljudi, ne mogu stjecati kvalifikacije, nemaju zdravstveno osiguranje, ne mogu se legalno zaposliti, sklopiti brak i ostvariti čitav niz drugih prava koja se u svakodnevnom životu državljana podrazumijevaju', objašnjava Jan Kapić

Tražila bolju budućnost

Bosanka Dragutinović jedna je od osoba koja već neko vrijeme živi u Hrvatskoj, ali još uvijek nije uspjela srediti svoj status.

'U Hrvatsku sam došla s mužem i sedmero djece u srpnju prošle godine. Pobjegli smo iz Italije u kojoj nismo imali sređene dokumente i došli ovdje nadajući se da ćemo se napokon negdje stabilizirati i prestati putovati. Nažalost, ni danas, nakon gotovo godinu dana, nemam ostvarena osnovna prava i dokumente. U sedmom mjesecu neće mi se dati status građana, nego ponovno produžiti privremeni boravak, pa i dalje nisam državljanka svoje države', priča Dragutinović.

U Hrvatsku je došla ciljano kako bi prije svega svojoj djeci osigurala boju budućnost, a imala je i siguran smještaj.

'Kada nas je policija uhvatila na granici bez dokumenata, odvezli su nas u prvo selo najbliže granici. Počeli smo pitati ljude kako da dođemo do Osijeka u kojem imamo rodbinu. Trenutno živimo kod njih, u podrumskom stanu u kojem nema kupaonice', kaže Dragutinović.

Prosi da prehrani djecu

Onog dana kada je prvi put sa svojom obitelji došla u Hrvatsku, nije znala jezik pa nije mogla ostvariti pravo na socijalnu pomoć. Iako danas ima određenu novčanu pomoć, to nije uvelike promijenilo njezin život.

'Već neko vrijeme preko institucija tražim bilo koju vrstu donacije, jer imam 1300 kuna socijalne pomoći i 500 kuna dječjeg doplatka. Ovog mjeseca mi se, recimo, dogodilo da sam svu socijalnu pomoć dala za režije. Tako da nemam novca ni da djeci kupim kruh. Subotom i nedjeljom moram po gradu prositi kako bih djeci kupila hranu', naglašava Dragutinović.

Samo želi bolju budućnost za svoju obitelj

Kako ima malodobnu djecu koja, kao i ona, nemaju sređen status, voljela bi im jednog dana omogućiti miran i bezbrižan život, bez stalnih selidbi i promjena.
'Kako sam sama s mužem dosta putovala, voljela bih da se moja djeca jednom uspiju osamostaliti u Hrvatskoj, školuju se, nađu neki pristojan posao, kako ne bi bili prisiljeni na prošnju kao ja. No prije svega bih voljela imati sredstva da sredim kuću u kojoj trenutno živimo kako bih i njima dala siguran smještaj', smatra Dragutinović.

Treba pronaći rješenje

Kako bi se status apatrida počeo mijenjati, a oni ostvarivati svoja prava u Hrvatskoj, potrebno ih je podržati.

'UNHCR ovim okruglim stolom želi skrenuti pozornost na pitanje apatridnosti u Hrvatskoj i ponuditi primjere dobre prakse unutar Europske unije, te potaknuti pronalaženje najboljeg rješenja za  apatride i osobe u riziku apatridnosti u Hrvatskoj. Osim toga želi se raditi na podizanju svijesti hrvatske javnosti o ovom veoma važnom problemu', naglašava Kapić.