I koliko se god ova vijest činila smiješnom, ona je stvarno potaknula sve obavještajce i analitičare da se zapitaju što se događa u toj najzatvorenijoj zemlji na svijetu iz koje informacije cure ne kapaljku i teško ih je staviti u kontekst. Naime, diktatorski režim Sjeverne Koreje je, između ostalog, propisivao i kako njegovi podanici moraju izgledati kad izlaze u javnost kako bi i tada bili obrazac društva kakvo lideri žele vidjeti.

Nošenje se hlača (sjetit će se neki stariji čitatelji kako je žena u hlačama i u bivšoj Jugoslaviji do ne tako davnih godina bila smatrana društveno neprihvatljivom) doživljavalo kao padanje pod strani, imperijalistički utjecaj jednako kao i cipele bez pete ili naušnice.

Nepridržavanje ove odredbe značilo je kaznu, i to ne blagu, koja bi, u slučaju recidiva, mogla otvarati put prema jednom od desetak logora za 'preodgoj' protivnika režima, a zapravo logora smrti.

I onda odjednom na ulicama glavnog grada žene se šeću u hlačama. I otvaraju se štandovi na kojima se mogu kupiti donedavno prezreni kapitalistički simboli, pizza, hamburgeri i čips (jasno, tko ima novca, a takvih baš i nije puno).

Ovi primjeri govore da se u Sjevernoj Koreji, zemlji dinastije Kim (na vlasti je Kim Jong-un, unuk osnivača države Kim Il-sunga), počele neke promjene čije je dosege i dubinu još uvijek vrlo teško ocijeniti. Čini se ipak da je sve počelo još tamo 2009. kada je otac sadašnjeg čelnika Kim Jong-il, pijanac i ženskar, pretrpio moždani udar.

Postalo je jasno da treba naći nasljednika i on se odlučio za svog najmlađeg sina, sadašnjeg čelnika (još uvijek nije točno utvrđeno koliko ima godina, jedino je jasno da je u kasnim 20-ima). Stari Kim umire u prosincu prošle godine, a mladi dobiva mentore, očevu sestru i njezinog muža koji su i ranije bili vrlo utjecajni.

Prve mjesece vladavine nije bilo vidljivih promjena, ali onda šok: Kim Jong-un je održao javni govor pred okupljenim podanicima, potez koji njegov otac nikad ne bi napravio. Zatim su se pojavili videozapisi njegovih obilazaka kuća običnih ljudi, kad je pak s vojnicima prijateljski ih tapša po ramenima (on je naime u godinu dana postao general s četiri zvjezdice) da bi uslijedio novi obrat: čelnik države se pojavio u društvu mlade žene.

Opet nešto do tada nezamislivo. Obavještajne službe južnog susjeda trebaju nekoliko dana da potvrde kako je riječ o prvoj dami Sjeverne Koreje. A onda stiže informacija o promjenama u vojnom vrhu, najzaštićenijem djelu vladajućeg aparata: obavljena je rošada u kojoj se razaznalo da su neki od radikalnijih generala izgubili moć, neki su čak nestali sa scene.

'Revolucionarne' promjene

Sada je već postalo jasno da mladi vođa čini radikalni odmak od svog oca (iako su svi izvori govorili kako su njih dvojica vrlo slični) stvarajući sliku toplog, narodu bliskog vođe, obiteljskog čovjeka (njegov je otac imao najmanje tri, a vjerojatno i četiri žene, ali i posebnu žensku vojnu postrojbu za 'zabavu' - tako nešto je imao i Moamer Gadafi, ubijeni libijski diktator), ali da istodobno učvršćuje svoju vlast.

Mnogi su analitički izvori smatrali da iza političkih promjena stoji njegov tetak koji je prije mjesec dana bio u posjetu Kini i ondje dogovarao otvaranje mješovitih gospodarskih zona na sjeveru zemlje. Pojavile su se i informacije da će poljoprivrednici imati pravo zadržati ne više 10 nego 30 posto svog uroda i prodati ga na otvorenom tržištu.

Da se pak nešto važno događa potvrdila je vijest s kraja kolovoza da će se krajem ovog mjeseca održati izvanredna sjednica parlamenta koji se inače sastaje samo jednom godišnje, u proljeće i tada daje odobrenje svim potezima koje predloži prezidij vladajuće i jedine Radničke partije.

I dok svi iščekuju parlamentarnu sjednicu spekulirajući o čemu bi mogla raspravljati iz svega navedenog se može zaključiti kako je mladi lider sa svojim kružokom odlučio napraviti neke poteze kako bi se poboljšao život ljudi u osiromašenoj zemlji.

Sve navedene promjene zapravo su samo kozmetički potezi koji bi trebali pokazati da se narodu otvaraju vrata 'boljeg života', ali temeljna se politika ne mijenja (smjenu generala treba gledati samo i isključivo kao unutarnju borbu za vlast). Naime, mladi je Kim u više navrata rekao kako ne kani odustati od agresivne politike prema susjedima, kako ne kani prekinuti nuklearni ni raketni program ili dokinuti doktrinu 'vojska prvo' ili smanjiti broj vojnika. Bilo kakvo protivljenje režimu i dalje se kažnjava logorom za sve pripadnike bliže obitelji, a nove informacije govore da je i dodatno ojačana zaštita granice s Kinom preko koje su sve donedavno mnogi bježali i zatim nastavljali život u susjednoj zemlji koja djeluje kao iz bajke. Konačna potvrda da stvarnih promjena politike neće biti je posljednja vijest kojom Sjeverna Koreja odbija pomoć u hrani Južne. Naime, zemlja je u lipnju i kolovozu teško poharana kišama i tajfunima koji su odnijeli, procjenjuje se, više od 200 žrtava, a deseci tisuća ljudi su ostali bez krova nad glavom.

Tešku su štetu pretrpjeli urodi pa međunarodne humanitarne organizacije procjenjuju da Sjevernoj Koreji već sada nedostaje hrane, a da bi dio zemlje opet mogla pogoditi glad koja je 90-ih godina usmrtila oko milijun ljudi. Jug stoga ponudi pomoć, ali Sjever je odbija iako je vitalno potrebna ljudima - no važnije je da vlastodršci pokažu kako neće pokazati slabost i prihvatiti milostinju Juga.

Uzimajući sve to u obzir, teško da bi se od izvanredne sjednice parlamenta moglo očekivati da pokrene stvarne političke promjene. Prije bi se moglo reći da Sjeverna Koreja počinje stvarati novi ekonomski model koji će se, vjerojatno, bazirati na kineskoj politici 'jedna država, dva sustava', izmijenjen u skladu s potrebama zatvorene države. Dakle, dajmo narodu ženske hlače i pizzu, ali čvrsto ih stisnimo da ne pomisle kako zbog toga imaju pravo dovesti u pitanje našu vlast.