Donosimo više o Scimitarima, koje je i London prošle godine donirao Kijevu te bi iz nekoliko razloga mogli biti adut u borbi. Vijest o toj donaciji objavio je ovih dana portal Delfi, navodeći da će Latvija, najkraće do 2026. godine, nastaviti pružati vojnu potporu Ukrajini u iznosu od 0,25 posto bruto domaćeg proizvoda. Do sada je ta zemlja prebacila Ukrajincima široku paletu naoružanja i opreme, uključujući helikoptere Mi-2, Mi-8MTV-1 i Mi-17 te samohodne haubice kupljene u Austriji.

Scimitari, koji se ponekad nazivaju lakim tenkom, prethodno su kupljeni od Ujedinjenog Kraljevstva u sklopu ugovora koji je uključivao 123 primjerka tih oklopnjaka.

Otkako je 2014. godine potpisan ugovor o nabavci, modernizirano ih je 116, a prvi gusjeničari stigli su u Latviju 2015. godine. Britansko ministarstvo obrane je pak sve svoje Scimitare umirovilo u travnju 2023., a njih 23 u moderniziranoj inačici poklonilo je Ukrajini već u kolovozu iste godine.

Latvija također upravlja borbenim vozilima Sultan, Saxon i Spartan, također kupljenima od Ujedinjenog Kraljevstva, a sva potječu još iz doba Hladnog rata.

Veteran svih ratova

Nakon što je Latvija u kolovozu ove godine primila prvu narudžbu novog oklopnog transportera domaće proizvodnje Patria, kao dio zajedničkog ulaganja Patrije Latvija i Unitracka, obavezala se donirati svoje Scimitare Ukrajini. Odluka o njihovom slanju dolazi nedugo nakon što je latvijska premijerka Evika Silina 11. rujna ove godine, nakon sastanka s ukrajinskim kolegom Denisom Šmihalom, najavila novi sporazum o pomoći.

Načelnik latvijskih oružanih snaga, general-pukovnik Leonīds Kalniņš naglasio je još u ožujku prošle godine potrebu da latvijska vojska kupi modernija borbena vozila, ističući da veća mobilnost nije poanta nove nabave jer su Scimitari itekako pokretni.

Prema Kalniņšu, Latvija temelji nabavu novih vozila na zahtjevima za većom snagom i širim mogućnostima povezivanja raznih tehnologija, a što Scimitar trenutno ne posjeduje. Veteran svih britanskih ekspedicija, a konstruirali su ga Alvis i BAE Systems, ušao je u službu britanske vojske 1974. i dobio naziv po zakrivljenoj sablji bliskoistočne proizvodnje, tzv. krivošiji.

Vozilo je bilo aktivno tijekom Falklandskog rata, operacije Granby u sklopu Prvoga zaljevskog rata 1991. i kasnije u operaciji Herrick u Afganistanu između 2002. i 2014. godine. Također je djelovalo za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini te na Kosovu, ali i tijekom Drugoga zaljevskog rata u Iraku.

Po uzoru na Scorpion

FV107 Scimitar konstruiran je kao oklopno izviđačko vozilo po uzoru na svojeg prethodnika FV101 Scorpion. Ključna razlika je u tome što Scimitar ima ugrađen top velike brzine L21 Rarden kalibra 30 milimetara, a Scorpion je ostao privržen svom topu kalibra 76 milimetara.

Oba vozila dizajnirana su radi međusobnog nadopunjavanja na bojištu, pri čemu je Scimitar namijenjen pružanju bliske potpore, a Scorpion ima protutenkovske sposobnosti zbog snažnijeg topa. Top Rarden od 30 milimetara često je oružje u britanskim oklopnim postrojbama i sposoban je ispaliti streljivo pojedinačno te na automatski način, pri čemu ispaljuje do 80 hitaca u minuti.

Taj top ima dvojni sustav ubacivanja granata pa topnik može u svakom trenutku birati način na koji će koristiti naoružanje, što u kombinaciji s Rardenovom reputacijom preciznosti stvara prilično impresivno protuoklopno oružje za njegovu težinu i veličinu. Rarden može ispaljivati visokoeksplozivne i granate sa sekundarnim efektom probijanja oklopa (APSE), kao i pancirne probojne potkalibarske projektile (APDS-T).

Uz to, pridodana mu je koaksijalna strojnica kalibra 7,62 milimetra, s dvije skupine od četiri dimne granate, a postavljene su po jedna sa svake strane kupole. U skladu s ostalim članovima obitelji britanskih borbenih izviđačkih vozila, Scimitar ima tanki oklopni trup od aluminija koji pruža dostatnu zaštitu tročlanoj posadi (zapovjednik, strijelac i vozač) od paljbe iz pješačkog naoružanja i krhotina topničkih granata.

Trup mu je dizajniran po uzoru na oklopni transporter Spartan, pružajući dodatni prostor za glavu vozača i dopuštajući integraciju sjedala koja prigušuju eksplozije.

Time je zapravo dobivena lagana platforma koju je izvorno pokretao 4,2-litreni benzinski motor, a on je bio komercijalno dostupan za sportske automobile marke Jaguar. Kasnije je u Scimitar ugrađen efikasniji Cumminsov dizelski motor sa 195 konjskih snaga, što je uvelike povećalo radni domet do 450 kilometara i poboljšalo pouzdanost, uz zadržavanje maksimalne brzine kretanja od 80 kilometara na sat.

Valja reći i da je Scimitar potpuno amfibijsko vozilo jer je opremljen kompletom za plutanje, pri čemu se kreće kroz vodu koristeći svoje gusjenice, kao i to da je u njega ugrađen sustav za distribuciju klimatiziranog zraka, tako da se posada može zatvoriti u slučaju kemijske, biološke, radiološke i nuklearne opasnosti. Iz tog razloga opremljen je i priručnom kuhinjom za pripremanje jednostavnih jela i toplih napitaka.

Scimitar je 2010. doživio nadogradnju na standard Mk2, što je uključivalo modernije komunikacijske sustave, inercijalni navigacijski sustav, termalni ciljnik, pouzdanije kvačilo i kočnice, novo vitlo, laganiji sustav torzijskog ovjesa s prigušivačima i redizajnirane spremnike goriva s povećanim kapacitetom. Ugrađene su i nove gusjenice s poboljšanim kotačima, kao i kvalitetnije napajanje između šasije i kupole.

Vojni analitičari slažu se da je Scimitar relativno zastarjelo vozilo, ali naglašavaju da je riječ o dimenzijama malom oklopnjaku koji je teško uočiti. Lako ga je sakriti i može proći kroz uske prostore, pa je pogodan i za urbano ratovanje, a kako je brz i vrlo mobilan, mogao bi vješto izbjegavati protivničke topničke udare u izviđačkim zadaćama. Također, dovoljno je lagan da prijeđe močvarni i vodom natopljen teren, a izuzetno je pokretljiv i na snijegu, što će biti vrlo korisno u Ukrajini kako se približavaju jesen i zima.