Antonio Sammartino rodio se 1961. u Moliseu u moliško-hrvatskoj obitelji.

Bio je istaknuti moliški kulturni djelatnik i etablirani hrvatsko-talijanski publicist iza kojega ostaju među moliškim Hrvatima u Italiji kapitalna leksikološka djela među kojima se izdvajaju "Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra" (suautor s Agostinom Piccoli, 2000.) te "Gramatika moliškohrvatskoga jezika" (2004.), leksikološke riznice hrvatskog idioma iz kruga štokavsko-ikavskih govora s elementima čakavštine koji su izbjegli Hrvati donijeli sredinom drugog tisućljeća u talijansku pokrajinu Molise.

U razdoblju od 2004. do 2010. godine bio je počasni konzul RH u pokrajini Molise, zagovarajući međudržavnu kulturnu i obrazovnu razmjenu.

Obnašao je dužnost dopredsjednika Saveza hrvatskih zajednica u Italiji (SHZ), koji okuplja predstavnike zajednica Hrvata u Italiji. Bio je utemeljitelj i predsjednik Saveza moliškohrvatskih kulturnih udruga, koji okuplja organizacije iz sva tri hrvatska mjesta u Moliseu (Kruč/Acquaviva Collecroce, Mundimitar i Filič/San Felice del Molise).

Agilni organizator mnoštva stručnih skupova, promocija, glazbeno-scenskih priredbi, izložbi i inih kulturnih manifestacija s manjinskom tematikom, bio je višedesetljetni suradnik Hrvatske matice iseljenika, objavljujući zapise u svim Matičinim serijskim publikacijama, od Glasnika Foruma hrvatskih manjina do časopisa Matica i Matičina godišnjaka Hrvatskog iseljeničkog zbornika

Predsjednik je i osnivač Zaklade Agostina Piccoli, koja ima za cilj očuvanje moliškohrvatskog jezika i tradicije. Autor je brojnih radova usredotočenih na moliško-hrvatsku zajednicu te organizator niza konferencija i autor izložbi koje je priređivao u Italiji, Hrvatskoj, Austriji, Slovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj.

Antonio Sammartino bio je član Društva hrvatskih književnika.