Stiže nam onaj dio godine kada posuđujemo američke praznike, pa ovom prilikom iskorištavamo priliku da zaglibimo u omiljeni žanr autora ovih redaka, a to je horror. Za razliku od prošlogodišnje teme gdje smo se bavili gadarijama, krvlju, strašnim igrama i sličnim pikanterijama, ove godine smo se prodali.

Naime, čemu da se trudiš kopati opskurne horor igre koje nitko pod milim bogom nije igrao? Pokleknuli smo pod trendovima i odlučili maknuti klocnu pod kotačem kočije pune živih mrtvaca. Dame i gospodo, što više volite za Halloween nego dobre stare zombije i vampire.

Obje etničke skupine intrigantne su popularnom fanu horor žanra. Svi mi to znamo. Jedni idu okolo, grizu ekipu i pretvaraju ih u one slične sebi, dok drugi idu okolo i gr...ne, čekaj, čekaj. Razlikuju se oni po nečemu...razmišljaj, razmišljaj...pa naravno. Jedni su zgodni i pretvoreni su u franšizu koja se prodaje djevojčicama, a drugi se uglavnom prodaju kao rezervna meta za klinčadiju koja igra video igre.

„Nemoj sine, nemoj s motornom pilom po onom čovjeku...zaboga, kakve to igre rade ovih dana!?“, reći će zabrinuti roditelj.“ Ali tata,“ kaže mali anđeo, „ja ne ubijam ljude...ja ubijam ZOMBIJE.“ „A, ok onda!“, zadovoljno reče otac, stavi lulu u usta i napusti sobu. Ovakav zabrinjavajući scenarij postao je trend. Da stvar bude još bolja, po kategoriji tabua u video igrama, zombiji su veći šoder od prosječnog čovjeka zato jer ne impliciraju na to da su živi. Tako neutraliziraju neku podsvjesnu emotivnu prtljagu koju donosi eventualno ubijanje živih. Virtualnih, naime.

Naravno, sve to je čisti bulšit ako me pitate. Staviti zombije u igru umjesto neželjene etničke skupine je relativno jeftini trik. Kamo bismo stigli da igru nazovemo Plants vs Mexicans, recimo. Naslov bi bio fascinantno rasistički iz dva razloga: prvo, poistovjećivanje meksikanaca sa hordom zombija, kao drugo, vrtlarstvo. Vrtlarstvo, kužite?  I zato, da bi se igra svidjela odboru za čudoređe ili štoveć, lakše je staviti zombija u igru nego gubiti vrijeme objašnjavajući razjarenom polu-educiranom novinaru zbog čega gurate autobus pun djece u divovski stroj za mljevenje mesa. Pa zato jer su zombiji. Ili inficirani su. I tako dalje. Ma kužite o čemu pričamo.

Vampiri su, u drugu ruku, već prije pedeset godina nadživili svoju rentabilnost kao prava filmska čudovišta. Naravno, filmaši ih redovito recikliraju na razne načine kako bi ih učinili aktualnim novim generacijama. Tu imamo glupe vampire koji koketiraju sa zombijima, pa pametne vampire, pa romantične vampire, pa dobre vampire (ti su ful popularni na telki i u filmovima u zadnje vrijeme), te na kraju futurističke vampire koji su preuzeli svijet (pogledati interesantne Daywalkerse ako ne znate o čemu govorimo).

I što da radimo sa ovim ispranim ali i dalje intrigantnim filmskim čudovištima? Strpati ih u gomilu poznatih i nešto malo manje poznatih igara. I iz svega ovoga iskopati par dobrih naslova i zanemariti ostatak. Zahvaljujući snazi gaming industrije, dobre igre s tematikom vampirizma nije pretjerano teško naći, iako se strahovito mali broj istih zaista smatra dobrim materijalom. Igrati naslov koji se drži jako blizu Stokerovog romana relativno je teško naći. PC verzija relativno slobodno slijedi film s početka devedesetih (koji pak ne slijedi novelu), pa se do neke mjere moramo ograničiti na igračke adaptacije filmskih adaptacija originala. I vjerujte nam, igra je jednako loša koliko izgleda.

Ipak, ako sam koncept horor igre s vampirima nije nužno vezan uz Stokerovo djelo, već više puca na Anne Riceovske društvene vampire i zakulisne igre, ne možete previše promašiti ako krenete igrati Vampire The Masquerade: Redemption – pomalo čudan akcijski RPG u kojemu kontrolirate križara koji kroz par stoljeća pronalazi iskupljenje ili osjećaj pravde (kako god se postavite) nakon što stjecajem okolnosti postane vampir. Igra, jasno, više puca na akcijski element nego RPG, ali kao jedna od prvih World of Darkness adaptacija za PC zaslužuje pohvalu. Ma, evo...dvije. Bravo.

Drugi World of Darkness naslov koji je opet doživio kultni status stavivši vampire izvan klasične kategorije šrot-neprijatelja u video igrama, te vam ponudio opciju da na svoj način proživite interesantnu priču karakterističnu za gore spomenuti PNP setting (pen and paper, u slučaju da vas zanima prijevod skraćenice). Vampire the Masquerade: Bloodlines je u svojoj suštini više seže na socijalnu interakciju nego borbu (iako i nje ima sasvim dovoljno). Igra se, za naslov izašao prije osam godina, kao cjelina drži dosta dobro. Naime, priča je solidna, likovi i dijalozi su dosta dobro odrađeni, a općeniti štimung strahovito dobro prati pisani materijal na kojem je  temeljen. Jedini problem mogli bi predstavljati igrini mnogobrojni bugovi. No nitko nije savršen, šta ćeš.

Ako vampire planiramo degradirati na hrpu živina, tu je definitivno Bloodrayne serija koja, eto, puca na kombinaciju akcije i sisa. Nikada nas previše nije intrigirala, pa čak ni kada ju je stanoviti gospodin Boll odlučio adaptirati u filmsku verziju. Akcija, malo nacista, pa malo modernih mafijaša...ma znate o čemu govorimo kada kažemo da tematski ova igra definitivno spada u nižu klasu vampirskog žanra. U igrama, naime.

Castlevania je, u drugu ruku, akcijski klasik čiji nastavci  (osim nekolicine loše odrađenih adaptacija) predstavljaju klasike žanra. Igra podsjeća do neke mjere na prastari Metroid, s obzirom da se radi o side scrolling platformeru. Najbolji nastavak, prema mišljenju mnogobrojnih fanova definitivno je Symphony of the Night, posljednji 2D nastavak franšize koji u sebi sadrži sve što bi fan platformskih igara mogao zaželjeti: super atmosferu, dobar soundtrack i fantastične bitke sa bossovima.

Što se starijih vampirskih naslova tiče, teško je zaobići Crystal Dynamics/Silicon Knightsov  klasik Legacy of Kain. Serijal se sastojao od čak šest igara koje su izašle u razdoblju od 1996. do 2003. Čitav serijal prati priču prekompliciranu za većinu normalnih ljudi, te se tiče dva vampira – Kaina i Raziela. Svijet u kojem se igra dešava je čudnom gotičkom svijetu pod imenom Nosgoth (nosferatu i gothic, kužite?).  Ako čitavu stvar ogolimo do samih igara, dobiti ćemo zanimljiv presjek stilova. Prvi Blood Omen igra je vrlo slična Diablu, Soul Reaver je zanimljiv platformsko-akcijski naslov sa mehanikom mijenjanja okoline prijelaskom između svijetova, dok je BO 2 postao Devil May Cry wannabe. Zaključak serijala uobličen je u Legacy of Kain: Defianceu, koji nudi lijepi zaključak serijala gdje dva vječita protivnika Kain i Raziel čak pomažu jedan drugom.

No dosta romantičnih krvopija. Bacimo se mi na zombije. Prvi na popisu vjerojatno bi trebao biti najnoviji naslov, pa sukladno s tome bi bilo ok da spomenemo Dead Island. “ Igra sa najboljim trailerom koji nema veze sa samom igrom“, kako ju volimo zvati u redakciji, zanimljivi je horor sandbox naslov gdje se borite za život na turističkom resortu prekrivenom zombijima. Igra daje solidnu kombinaciju survival horora, RPGa i FPSa, iako realno gledano ne pogađa niti 10% drame koja se odvija u prvom traileru. Usudili bismo se reći da je trailer skoro izravno odgovoran za inicijalni hype vezan uz ovu pet godina razvijanu igru. I je li na kraju priče dobra? Je, samo se trebate naviknuti na bugove i činjenicu da...KVRAGU...nije dramatična kao trailer.

Druga igra, koja ima ful visok ranking barem u popisu autora ovih redaka je Left 4 Dead. Nakon prožvakanih Silent Hillova, Fatal Frameova i Resident Evila, Left 4 Deadov pristup hororu dobro je došao. Iako zombiji u ovoj igri tehnički i nisu zombiji (radi se o vrlo živim ljudima inficiranim nepoznatim virusom), to nam ne smeta da u njih ispraznimo ekvivalent naoružanja bivše države. I ono što igru osim konstantnog adrenalina čini fantastičnom je činjenica da se radi o kooperativnom shooteru koji je FANTASTIČNO režiran. Oba nastavka se, koliko nam se čini, mogu na Steamu kupiti za siću, pa stoga koristimo ovu priliku da vam ih toplo preporučimo.

Stubbs the Zombie in „The Rebel Without a Pulse“ igra je u kojoj ste, za razliku od većine drugih, upravo VI zombi. Koji baulja okolo i jede ljudima mozak, napada nevine i sije užas u klasičnoj maniri dobrih starih zombi horora. Igra je tjerana Bungeejevim Halo engineom, krcana je crnim humorom i što je najbitnije: daje vam priliku da stvorite vlastitu zombi hordu i šaljete vlastitu ruku da posegne za...stvarima koje su bile nedosežne. Igra je u originalu izašla na Xbox konzoli, no uskoro je počela uveseljavati i vlasnike PC konfiguracija. Žanrovski radi se o akcijskoj avanturi koja će oduševiti sve darkere, depresivce i fanove zombi horor filmova.

Još jedna igra koja nam je ostala u sjećanju definitivno je Resident Evil. Capcom je bio toliko opsjednut premisom zombija da su na svaki mogući način pokušavali izbjeći klišej koji se provlačio kroz seriju. Da bude jasno, nama prva dva Resident Evila predstavljaju neke od najboljih zombi horor igara koje smo imali priliku igrati. Kasnije su zombiji zamjenjeni španjolskim mutantima, pa afričkim mutantima, te ponovno zombijima (u gomili revampova). Ako želite preporuku koju igru odigrati, skromno preporučamo prvi, drugi i četvrti nastavak. Što da vam kažemo, Nemesis nam nije sjeo.

Kao peti naslov na popisu spomenuti ćemo casual galanteriju koju definitivno ne planiramo nabrajati naslov po naslov. Plants vs Zombies, fenomenalni Tower Defense naslov prednjači u ovoj grupi, s time da ga šepanjem prate Zombie Bowling, Pirates vs Zombies, Zombies Ate my Neighbours i krunski dragulj: Space Pirates and Zombies.

Ako bismo picajzlirali, tu bismo mogli spomenuti i Call of Duty: Zombies mod koji je stekao zapanjujuću popularnost među već pobenavljenim fanovima Call of Duty franšize. Doći do čim višeg levela, preživjeti sve veće valove monstruma, barikadirati prolaze, skupljati municiju i biti pametan pucač važne su karakteristike ovog iznenađujuće kompleksnog moda za iznimno popularni shooter.

Ako ćemo pak spominjati abnormalnu stranu žanra, tu je nezaobilazni Typig of The Dead: igra u kojoj zombije ubijate tako da ispravno ponavljate riječi napisane iznad zombijevskih glava. Njegov daleki rođak House of Dead je frenetični zombi railway shooter sa abnormalnom količinom krvi i još abnormalnijom pričom. Ako vam se gleda namjerno režinarni ŽNJ film, ne gubite vrijeme već odigrajte zadnji nastavak (koji je izašao na Wiiju) – House of Dead: Overkill. I pokažite Papa Cesaru što je to slatko a što kiselo.

Ovaj izbor trebao bi vam biti i više nego dovoljan za ovaj Halloween, no ako vam nije dosta, slobodno dodajte svoje sugestije u komentare. Igara sa tematikom zombija i vampira ima zaista jako jako puno. Da smo spominjali apsolutno svaku, ovaj članak mogli bi rastegnuti na dvije a ne jednu temu tjedna.

I, naravno...za kraj bismo odgovorili na pitanje jesu li bolji zombiji ili vampiri. Ako pitate prave gamere, reći će vam da su svi oni dobri kada su mrtvi. Opet, mislim...ne u prvom šubu jer su nemrtvi, pa hodaju okolo i...ma jasno vam je o čemu pričamo. I hoće li ovakvih igara biti u budućnosti? Definitivno. Zombiji i vampiri su lajtmotiv koji se kroz gaming provlači konstantno, a sama tematika vezana uz njih predstavlja neiscrpan izvor tematika za igre od slagalica do hardcore MMO-ova. Stoga ne brinite... pikselizirani zombiji i vampiri će vas strašiti još godinama i godinama.