U prvih devet mjeseci ove godine 166.000 ljudi pokušalo je ilegalno ući u EU, podaci su Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex). To je 42 posto manje nego u istom razdoblju lani, a pao je broj dolazaka preko središnjeg Sredozemlja, iz Libije ili Tunisa. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen vidi to kao pozitivnu posljedicu sporazuma s tim zemljama.

Međutim došlo je do snažnog porasta dolazaka preko istočne kopnene granice, primjerice preko Bjelorusije u Poljsku i Litvu. A još veći problem je vrlo nizak postotak vraćanja ilegalnih migranata. Prema podacima Eurostata, prošle godine vraćeno je manje od 20 posto onih koji su dobili odbijenicu.

Iako su zemlje članice u svibnju, nakon godina zahtjevnih pregovora, usvojile Pakt o migracijama i azilu, on zapravo nije ništa promijenio pa i dalje smatraju da se nešto po tom pitanju hitno treba učiniti.

Čelnici država usuglasili su na jučerašnjem samitu u Bruxellesu tekst deklaracije o migracijama, u kojem su pozvali na pojačanu suradnju sa zemljama iz kojih migranti dolaze i preko kojih prelaze u EU te istaknuli potrebu usklađivanja vizne politike susjednih zemalja s europskom.

'Moramo biti brži. Ilegalne migracije moraju se smanjiti', rekao je njemački kancelar Olaf Scholz. Kako su se države članice dogovorile u proljeće, reforme postupaka za izdavanje azila u EU-u trebale bi stupiti na snagu do sredine 2026.

Istovremeno Scholz upozorava da Europska unija mora ostati otvorena za potrebnu radnu snagu kako bi 'naše gospodarstvo moglo preživjeti unatoč demografskim izazovima'.

Politička karta EU-a se mijenja

Velik je izazov zadovoljiti različite apetite političkih čelnika EU-a, a istovremeno što prije krenuti rješavati srž problema nekakvom zajedničkom politikom, posebice u sadašnjem političkom ozračju.

Nova vlada u Nizozemskoj ovisi o dobroj volji krajnje desnog političara Geerta Wildersa, nova vlada u Francuskoj pak o krajnje desnom Nacionalnom okupljanju Marine Le Pen. Na nedavno održanim izborima u Austriji relativnu pobjedu odnio je antiimigrantski nastrojeni Herbert Kickl s FPÖ-om dok je njemački krajnje desni AfD, za čiju je zabranu čak i pokrenut postupak zbog ekstremističkih inklinacija, imao odlične rezultate kako na pojedinim regionalnim izborima u Njemačkoj, tako i na europskim izborima u lipnju.

Najmanje tri države članice EU-a ne slažu se sa zajedničkom politikom azila Unije. Nizozemska i aktualna predsjedateljica Vijećem EU-a Mađarska tražile su tzv. opt-out iz politike azila, no kako je jučer kazao njemački kancelar Scholz, opt-out Nizozemske i Mađarske ne dolazi u obzir.

Te dvije zemlje više puta su istaknule da ni pod kojim uvjetima ne žele podržati nove reforme. A novo pojačanje im je Poljska te je prijetila privremenom suspenzijom prava na azil na granici s Bjelorusijom jer ta zemlja u dogovoru s Rusijom namjerno dovodi migrante na vanjsku granicu EU-a. Takva najava poljskog premijera naišla je na kritike unutar Komisije jer bi takav potez najvjerojatnije značio kršenje europskog i međunarodnog prava.

EU solidaran s Poljskom

No u tekstu deklaracije, koji je iznjedrio jučerašnji samit, sada je izričito naglašena solidarnost s Poljskom. Tusk je doduše svoju najavu u Bruxellesu donekle ublažio, rekavši da bi trebalo biti odbijanja nasilnih tražitelja azila samo ako ih Rusija i Bjelorusija masovno dovedu na granicu. Ove je godine na istočnoj granici Poljske zabilježeno oko 28.000 pokušaja ilegalnog ulaska.

A ono što Poljska proživljava već se dogodilo baltičkim državama te Finskoj, pa potonja zbog toga od srpnja migrantima koji žele ući preko Rusije odbija pojedinačno razmatranje zahtjeva za azil te ih paušalno vraća u tu zemlju.

'Putin i Lukašenko žele na nas izvršiti pritisak. Pokušavaju potkopati sigurnost i teritorijalni integritet Europe. Ovo su hibridni napadi', rekla je predsjednica Komisije Von der Leyen.

S druge strane, čak i bez formalnog opt-outa, Mađarska se već godinama ne pridržava zajedničke politike azila. Zbog toga ju je više puta osudio i Europski sud pravde, no Mađari se na to ne obaziru. Komisija sada pokušava natjerati vladu Viktora Orbana da popusti, i to naplatom kazni u ukupnom iznosu od 200 milijuna eura. Orban je, međutim, već najavio da neće mariti za reforme i da više uopće neće primati tražitelje azila.

Talijanski model: Rješenje ili kozmetička promjena

Zemlje članice sad od Komisije traže provedbu novih procedura da bi pojednostavnile i ubrzale vraćanje tražitelja azila. Završna deklaracija govori i o pojačanoj suradnji sa 'zemljama podrijetla i tranzita', odnosno daljnjim sporazumima s trećim zemljama.

One pritom imaju određenu slobodu u određivanju posebnih ruta. Talijanski eksperiment preusmjeravanja tisuća tražitelja azila u zemlje izvan EU-a, poput Albanije, sad se u EU-u pomno promatra. Britanska vlada dosad, primjerice, nije uspjela s takvim projektom.

I dok su za talijanski model zainteresirane Danska, Nizozemska i Češka, njemački kancelar Scholz, kao i mnogi diplomati EU-a, nije pobornik ovog prijenosa postupaka azila u treće zemlje - bilo da je riječ o Albaniji, Ruandi ili pak Ugandi, koju je u sada u igru uvela Nizozemska.

Scholz smatra da je o učinkovitosti ovog modela bespredmetno raspravljati, s obzirom na to o kakvim je brojkama ilegalnih migranata riječ u Njemačkoj, a i u drugim zemljama članicama.

'Više od 300.000 muškaraca i žena je ilegalno pristiglo u Njemačku prošle godine. Velik broj njihovih zahtjeva za azilom je odbijen. S obzirom na ovakve brojke, spekulacije o prihvatnim centrima izvan EU-a baš i nemaju puno smisla', rekao je Scholz.

Njemački kancelar više vjeruje u izravno odbijanje i strože kontrole na granicama. Kao i mnogi drugi šefovi država i vlada, on pozdravlja namjeru Europske komisije da razvije stroža pravila za povratak i deportaciju osoba koje nemaju ili neće dobiti boravišnu dozvolu.

Sve države, dodao je Scholz, moraju poštovati pravila koja već postoje. Time se misli i na to da zemlje prvog ulaska, poput Grčke i Španjolske, zapravo registriraju tražitelje azila i vode računa o njihovim procedurama. Grčki premijer Kiriakos Micotakis odbacio je kritike da njihova kontrola granica nije dovoljno stroga, rekavši da čine sve što je u njihovoj moći i da sada strože provode europska pravila.