Geert Wilders već odavno nije bizarni solo igrač ekstremne nizozemske desnice. Njegova Stranka za slobodu treća je po veličini, što mu daje politički kredit za sasipanje drvlja i kamenja na imigrante, pogotovo one islamske provenijencije. 'Nizozemska se islamizira', 'Ne mrzim muslimane, ali mrzim islam', 'Kuran bi trebalo zabraniti', tek su neke od izjava notornog Nizozemca kojem se više nitko u političkom spektru više ne želi zamjeriti. Barem se to dade iščitati iz izostanka vladine reakcije na web stranicu Wildersove stranke o kojoj su se raspisali europski portali, a gdje građani mogu prijavljivati neugodna ponašanja koje primjećuju kod imigranata, posebice Poljaka, Bugara i Rumunja.

Nešto je trulo u zemlji seksa i trave, a pogotovo teza da se radi o uzorno tolerantnom društvu. Tolerancija se, naime, ne demonstrira količinom upaljenih crvenih lampi ili gustoćom dima marihuane po gradskom centru, to je u najbolju ruku odraz nizozemskog trgovačkog duha koji će okrenuti lovu na svemu za što postoji klijentela, već se očituje tretmanom došljaka koje su u poraću, nota bene, sami uvezli kao radnu snagu iz bivših kolonija (Indonezija, Surinam), a sada im zadaju višestruke glavobolje.

Na tapeti su svi imigranti iz muslimanskih zemalja, bez obzira što se već radi o trećoj generaciji, a posebice Marokanci. Još ih uvijek nazivaju allochtoonima, tj. pridošlicama. Malo komplicirana i puno pejorativna titula u čijoj pozadini raste zanimljiv podatak – ti isti 'pridošlice' bez obzira na broj koljena, činit će do 2025. četvrtinu nizozemske populacije. Za njima slijede državljani istočnoeuropskih zemalja. Deset je veleposlanika iz središnje i istočne Europe uputilo nizozemskoj vladi prigovor na Wildersovu stranicu, no reakcije nema. Istina, čovjeku su prošle godine sudili za poticanje mržnje i diskriminacije, ali je oslobođen svih optužbi. Složio je Wilders i filmski ekspoze svojih antimuslimanskih čuvstava pod nazivom Fitna, uradak koji je 2008. međunarodno zapažen, no jedina politička sankcija bila je zabrana ulaska u Veliku Britaniju na nekoliko mjeseci, jer su laburisti ocijenili da je prijetnja fundamentalnim interesima britanskog društva.

Nizozemci su među najžešćim protivnicima ulaska Rumunjske i Bugarske u zonu Schengena, a jednako tako ne žele u Uniji vidjeti Tursku. Populacijom i teritorijem relativno mali (oko 16 milijuna), premda solidno napučeni, donekle je razumljiv taj egzistencijalni strah koji se probija i do umjerenih glasača i njihovih predstavnika. Za sada, manjinska vlada demokršćana (koja ima i podršku Wildersa) odlučila mu je podilaziti.