Prema novom zakonu, osoba koja ima dozvolu za nošenje oružja ne mora svakih pet godina na obavezan liječnički pregled u ordinaciju medicine rada kako bi produljila dozvolu za nošenje oružja.

To znači da će specijaliste medicine rada vidjeti tek jednom, i to na prvom pregledu za izdavanje dozvole za nošenje oružja.

Ako se nakon toga razboli, bilo da je riječ o psihičkim bolestima, koje su najčešći razlog za oduzimanje dozvole za oružje, bilo fizičkim, to bi trebao zamijetiti njen liječnik obiteljske medicine i o tome obavijestiti policiju.

Dakle na ekspertizu medicine rada nositelj oružja ide tek ako slučajno njegov liječnik zamijeti da nešto nije u redu, a ne svakih pet godina, bez obzira na zdravstveno stanje.

Krajem prošlog tjedna na te izmjene obrušila se Koordinacija liječnika obiteljske medicine (KoHOM). Tvrde da ih obaveze, koje proizlaze iz novog zakona, previše opterećuju, narušavaju odnos s pacijentima, a u konačnici ne pridonose sigurnosti.

KoHOM u priopćenju navodi kako ih smeta to što je kontinuirana odgovornost za pacijente koji posjeduju oružje prebačena kao teret obiteljskim liječnicima, čime su, kažu, dovedeni u dvostruko neugodnu situaciju - i prema zakonu i prema svojim pacijentima. Po novom zakonu, koji je na snazi od 1. studenoga, obiteljski liječnik mora pratiti značajnije promjene zdravstvenog stanja vlasnika oružja te o tome izvijestiti policiju.

KoHOM upozorava da liječnici obiteljske medicine na temelju kratkog pregleda automatski moraju svaku promjenu u zdravstvenom kartonu pacijenta, pa i onu kratkotrajnu, prijavljivati policiji te da za to nemaju nikakav precizan naputak koji bi jasno definirao bolesti i stanja što utječu na sposobnost posjedovanja oružja.

Nisu zadovoljni ni oni kojima su do sada svakih pet godina dolazili građani s dozvolom za nošenje oružja na obavezni pregled.

Po novom, to će morati učiniti samo kada vade dozvolu. Ilija Čelebić, liječnik medicine rada i sporta, kaže za tportal da je teško unaprijed reći što će donijeti izmjena.

'Ipak, znajući da izabrani liječnici obiteljske medicine vrlo nepravovremeno izvješćuju o promjenama zdravstvenog stanja pacijenata koji imaju dozvolu za nošenje oružja, to će možda dovesti do potencijalnih opasnosti', smatra Čelebić. Pita se može li liječnik opće prakse zamijeniti tim liječnika raznih specijalizacija koji su u sklopu medicine rada bili zaduženi za liječničku ekspertizu i sam daje odgovor: 'Ne. No ako primijeti promjenu na pacijentu, to mora prijaviti i onda taj pacijent opet dolazi kod nas', pojašnjava. 'Smatram da to definitivno nije najbolje rješenje', poručuje.

Dijana Poplašen, liječnica medicine rada i sporta i tajnica Hrvatskog društva za medicinu rada kaže kako njezina struka, prema informacijama koje ima, nije niti pitana za stav prilikom donošenja novog zakona.

Napominje kako pri pregledu za dozvolu za nošenje oružja pri ordinacijama za medicinu rada uz specijalistu medicine rada sudjeluje tim od tri liječnika - psiholog, psihijatar i oftalmolog. Uz to je, kako bi osoba dobila Uvjerenje za nošenje oružja, bila potrebna potvrda o zdravstvenom stanju od liječnika obiteljske medicine.

'Medicina rada sadrži psihologa i to je adekvatno mjesto za takvu vrstu pregleda i gdje se i do sada obavljao. Psiholog nije taj koji je obavezan biti u obiteljskoj medicini. Uz to liječnik obiteljske medicine je preopterećen da bi mislio na to tko od njegovih pacijenata nosi oružje ili ima vozačku dozvolu', analizira Poplašen za tportal.

Uz to, s obzirom na to da je prema novom zakonu onaj tko želi nositi oružje mora proći zdravstveni pregled pri medicini rada samo prvi put, kod izdavanja odobrenja, pita se tko će tu osobu natjerati da se nužno liječi kod odabranog liječnika obiteljske medicine. 'Čovjek se ne mora niti javiti svome liječniku. Može otići privatnom pa liječnik obiteljske medicine ne mora niti znati je li bolestan', zaključuje Poplašen .

Pregledi za držanje i nošenje oružja obavljaju se samo kod izdavanja odobrenja u ordinacijama medicine rada koje za to imaju ovlaštenje.