Premda zapošljavaju visokokvalificirane kadrove specijalizirane za pojedina područja, uobičajena je praksa državnih agencija i zavoda angažiranje vanjske stručnjaka za izradu različitih studija, elaborata, procjena i sličnih dokumenata koje bi u pravilu mogli i trebali obavljati sami zaposlenici.

Od 303,5 milijuna kuna koliko je 2014. utrošeno na različite vanjske stručnjake, trećina se odnosi na ostale intelektualne usluge, 30 posto na autorske honorare, a 15 posto na ugovore o djelu. Primjerice, na odvjetničke usluge utrošeno je 21 milijun kuna, a usluge agencija i studentskog servisa 25 milijuna kuna. Zanimljivo je da znanstveno-istraživačke usluge predstavljaju tek četiri posto ukupnog iznosa.

Paradoksalno je da državne agencije u kojima je trebao biti zapošljavan najkvalitetniji kadar ujedno troše najviše za intelektualne usluge, čak 105,6 milijuna kuna. Stoga se nameće logičan zaključak, koji se navodi i u izvješću, da neke kadrove poput odvjetnika ili stručnjaka za javnu nabavu nije potrebno imati u svakoj agenciji.

Iznimno je visok prosječni iznos intelektualnih usluga u nacionalnim parkovima (66,3 milijuna kuna) i parkovima prirode (22,8 milijuna kuna) te u CarNetu (19,3 milijuna kuna). Iako je u ovim ustanovama zaposleno najmanje visokokvalificirane radne snage, analiza pokazuje da nema opravdanja za tolike troškove.

Zaključak je povjerenstva taj da se iznos koji agencije, centri, nacionalni parkovi i parkovi prirode troše na intelektualne usluge treba smanjiti za barem 50 posto, čime se dolazi do uštede od 107 milijuna kuna.

Ako se pokaže da to nije moguće, odnosno da sve te institucije doista trebaju trošiti tolike iznose na intelektualne usluge, u tom slučaju morat će smanjiti broj zaposlenika kako bi se postigle istovjetne uštede.