Iz HZZO-a su pojasnili kako pravo na naknadu plaće, kao jedno od prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uz pravo na zdravstvenu zaštitu, pripada osiguraniku u vezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja, odnosno drugih okolnosti utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, ako je izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini.

Utvrđivanje privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad u nadležnosti je izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, a koji je prilikom utvrđivanja početka i trajanja potonje dužan pridržavati se medicinskih indikacija.

Privremena nesposobnost, odnosno spriječenost za rad medicinski je indicirana za osiguranike nad kojima se provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima je određena samoizolacija kod kuće ili karantena u zdravstvenoj ustanovi od strane nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora rješenjem ili drugim odgovarajućim aktom.

'Prema navedenom uzroku, privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad može biti utvrđena dok traje karantena u zdravstvenoj ustanovi, odnosno do izdavanja obavijesti o završetku zdravstvenog nadzora od strane nadležnog epidemiologa za osiguranike koji su bili u samoizolaciji kod kuće. Naknada plaće se takvim osiguranicima isplaćuje na teret sredstava HZZO-a od prvog dana privremene nesposobnosti za rad', ističu iz HZZO-a.

Napominju kako HZZO osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za cjelokupnu zdravstvenu zaštitu u vezi sa zaraznim bolestima za koje je zakonom određeno provođenje mjera za sprečavanje njihova širenja.

Međutim u slučaju osiguranika nad kojima se ne provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima izolacija nije određena od strane nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora, već izostaju s radnog mjesta prema nalogu ili u dogovoru s poslodavcem, nema indikacija za utvrđivanja privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad te s tim u vezi ni ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a s osnova izolacije.

Što se tiče osiguranika koji su na liječenju u državama članicama EU-a, za ovakvu situaciju ne postoje posebni dogovori ili odredbe propisa EU-a, stoga vrijede sva uobičajena pravila.

'Osiguranici HZZO-a u drugim državama članicama EU-a imaju pravo na svu potrebnu neodgodivu zdravstvenu zaštitu pod istim uvjetima kao i osiguranici države boravka, a na teret HZZO-a. Što se tiče troškova karantene u državama članicama EU-a, ovisi kako je to regulirano u sustavu osiguranja te države. U svakom slučaju, HZZO će biti obvezan refundirati sve troškove koje u državi boravka podmiri zdravstveno osiguranje te države, sukladno svojim propisima, jer se neupitno radi o neodgodivoj zdravstvenoj zaštiti', navode iz HZZO-a.