Kako su potres i korona utjecali na njihov posao, kako su se prilagodili i što im je bilo najteže, rekao nam je arhitekt Davor Mateković iz renomiranog zagrebačkog arhitektonskog ureda Proarh, angažiranog na brojnim projektima diljem Hrvatske, a među čijim su najpoznatijim radovima: Issa Megaron za koji su dobili renomirane međunarodne nagrade na Svjetskom festivalu arhitekture, kao i Achitizer+ Award nagradu, zatim 'Stone House' kamena kuća u Lukovu Šugarju podno Velebita i 'Hiža' od 30 centimetara debelog sloja slame i stakla u Kumrovcu koje su bile predstavljene na venecijanskom Biennaleu, kao i neboderi u Strojarskoj ulici u Zagrebu, Spomen-muzej J.J.Strossmayera u Đakovu, zatvoreni bazen ŠRC Šalata, Arhiv Ministarstva obrane…

Davore, kako ste se prilagodili novoj situaciji? Je li korona sve stopirala, ograničila, stavila na čekanje?

S obzirom da je naš posao usko vezan uz rad drugih djelatnosti i cjelovito gospodarsko stanje,  ali i  na usku suradnju unutar samog ureda, mogu reći kako nam je efikasnost u radu od kuće pala za otprilike 30 posto. Općenito, kako je promet u cijeloj državi pao, nismo se puno razlikovali od ostatka. No, nije nam to prva kriza kroz koju smo prošli. Proarh posluje od 1992. godine i vrlo dobro se sjećamo i krize iz 2008 godine. Drago nam je što možemo reći da, kao ni tada, ni u ovoj situaciji nismo otpuštali ljude. Iskoristili smo ovaj period i fokusirali smo se na projekte za koje u vrijeme „normalnog“ poslovanja nismo imali vremena.

Brojna istraživanja i mnogi poslodavci su posljednjih mjeseci komentirali kako je za vrijeme lockdowna i rad od doma zabilježen rast učinkovitosti, a kod vas suprotni trendovi. Kako to?

Priroda našeg posla izrazito je timske naravi, radimo u manjim grupama, razmjenjujemo ideje, i za našu kreativnost je taj kontinuirani proces razrade projekata iznimno bitan. Upravo radi toga smo inicijalno bili nastavili raditi iz ureda, naravno, pod propisanim mjerama. Nažalost, onda se dogodio potres u Zagrebu koji nam je oštetio ured te smo doslovce u jednom danu, uz pomoć IT-jevaca, morali organizirati posao kako bi on funkcionirao od kuće, barem tih prvih dana...

Kad su se vrata poslovnog ureda privremeno zatvorila, tako su se ona kućnog ureda otvorila. Kako je ta tranzicija prošla?

Nakon potresa smo doslovce u 24 sata morali preseliti sav posao u „kućne urede“. Srećom imali smo već otprije tehnički tu mogućnost, ali nismo je testirali tako da smo kao i svi imali odmah vatreno krštenje. Kad se situacija oko potresa smirila i nakon što smo vratili ured u funkcionalno stanje, nastavili smo sa smjenskim načinom rada – tjedan dana u uredu, tjedan dana iz vlastitih domova. Mogu reći da je većina nas u Proarhu puno lakše prebrodila ovaj period upravo zbog tih povremenih odlazaka i smjena u uredu jer se dobio privid normalnog rada, što je psihološki za nas bilo vrlo pozitivno.

Što se tiče našeg funkcioniranja dok smo bili doma, koristili smo uistinu sve prednosti digitalnih alata koje smo imali na raspolaganju.. Arhitektonska profesija je sama po sebi dosta digitalizirana tako da smo svi vični korištenju za naš posao nužnih alata, a takvima su u protekom periodu postali i oni kolaboracijski. Tako da su naša svakodnevnica postali tjedni timski sastanci putem Microsoft Teamsa, koristili smo Skype, WhatsApp, a količina poziva, poruka, chatova i mailova se značajno povećala. Međutim, posao se uspješno nastavio što uistinu kad se sve uzme u obzir nije bio lako.

Gospodarski aspekt digitalizacije?

Prije svega tu je poslovni aspekt – najvažnije je biti u mogućnosti raditi i funkcionirati. S time da ni ekonomski aspekt nije zanemariv. Dapače,  kako smo angažirani na brojnim gradilištima po cijeloj Hrvatskoj. često je neekonomično ili jednostavno nepotrebno sjesti u auto i voziti se stotine kilometara zbog dvije-tri odluke koje se vrlo lako mogu donijeti i putem video sastanka. Takav model funkcioniranja poznat nam je otprije, tako da je prilagodba bila razmjerno laka.

Kako sada gledate na minulu situaciju, što ste iz nje naučili i kako sad dalje?

Spremni smo. Vidjeli smo i iskusili da sve može funkcionirati i na novi način, udaljeno i prilagođeno, uz veliku pomoć tehnologije. Arhitektura ne može bez inovacije, poslovanje bez digitalizacije. Nama je i općenito, pa tako i u kriznom razdoblju misao vodilja – kvaliteta projekta, zadovoljstvo klijenta te poštivanje rokova.

Ono što nas je najviše usporavalo u cijeloj situaciji jest birokracija jer u Hrvatskoj na žalost država ne funkcionira kao privatnik ni poduzetnik. Mnogi su se procesi usporili pa je jedno tri mjeseca bilo gotovo nemoguće dobiti ikakvu dozvolu ili dokument. Nadamo se da će se to promijeniti nabolje, jer to nije samo u interesu poduzetnika već i cijelog gospodarstva i države.