'Lako je moguće da bi se, osim Vlade, o ovom prijedlogu zakona trebalo računati i s mišljenjem Europske komisije. A tu se otvara prostor da se shvati kako su ovo čisti populistički zakoni. Jedno je braniti potrošače, a drugo je mahati neustavnošću, nezakonitošću, govoriti o lihvarstvu, ništavnosti ugovora, zanemarujući implikacije i pravne posljedice. Jednostavno, mnogo je u njemu tehničkih i pravnih pitanja koja su problematična', rekao je iskusni financijaš za Poslovni dnevnik.

Vlasnici banaka u svakom slučaju imaju razloga biti nervozni, to prije što ih usporedno s cehom koji će proizaći iz izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju uskoro čekaju i veći zahtjevi središnje banke za izdvajanjem rezervacija. Koliko će na kraju financijski težiti jedno i drugo, i koliki će ugriz dobiti implicirati, ostaje vidjeti.

No, prilično je izvjesno, ističe Poslovni dnevnik, da je ministar financija koji u svom poslu ima i daleko većih problema s minusima u konačnici osuđen na to da surađuje s bankama. Samo u iduća četiri mjeseca ima više od 12 milijardi razloga protiv rata s bankama.

Do sredine rujna, naime, treba riješiti (re)financiranje dvaju sindiciranih kredita domaćih banaka, kao i posebno izdanje trezorskih zapisa iz veljače 2012. koje dospijeva na naplatu, a praktički u cijelosti su ga upisale banke. Te tri operacije raspoređene krajem lipnja, sredinom kolovoza i sredinom rujna teže više od 11 milijardi kuna.

Uz to, sredinom srpnja državi dospijeva 4 milijarde kuna vrijedno izdanje domaćih obveznica, od čega je približno četvrtina tj. milijarda kuna u bilancama banaka. To što se pri refinanciranju srpanjskih obveznica računa da će mirovinski fondovi kao glavni kupci upisati dvije-tri milijarde kuna više od iznosa dospijeća, samo umanjuje iznos koji će Linićev tim ipak morati rješavati s bankama.

Cijeli članak pročitajte OVDJE