Nova školska 2018./2019. godina bit će u povijesti hrvatskoga školstva zapamćena po početku provedbe eksperimentalnoga programa "Škola za život" koji će se od 3. rujna primjenjivati u prvim razredima osnovnih škola. U skladu s tim eksperimentalnim programom školovanje će nastaviti učenici petih razreda i prvoga razreda gimnazija, u sedmim razredima učenici će raditi po eksperimentalnom programu iz triju predmeta - biologije, fizike i kemije, a u prvim razredima strukovnih škola s četverogodišnjim programima eksperimentalni program bit će u općeobrazovnim predmetima.

Uoči početka godine koja treba pripremiti hrvatsko školstvo za frontalno uvođenje Cjelovite kurikularne reforme (CKR) Lidija Kralj je u razgovoru za Hinu aktualizirala važne zadaće toga eksperimentalnog programa i osvrnula se na primjedbe iznesene u medijima uz početak provedbe, poput onih da do početka školske godine nisu tiskani svi školski udžbenici, te da mnoge škole još nisu opremljene prijenosnim računalima.

Važne promjene u načinu provođenja aktivnosti s učenicima, metodama poučavanja...

Važnost u promjenama koje donosi eksperimentalni program "Škola za život" je i na provođenju aktivnosti s učenicima, metodama poučavanja te u poticanju učenika da usvoje vještinu učenja, objasnila je pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja. Sve su to one 'fine promjene' koje želimo vidjeti u učionicama, a u školama, istaknula je Kralj, želimo vidjeti suradnju učitelja i učenika te njihovih roditelja jer je svima cilj kvalitetno obrazovanje djece, što možemo učiniti samo zajedničkim nastojanjima.

Eksperimentalni program unosi promjene u kurikulumske dokumente, eksperimentalne nastavne materijale i udžbenike, tehnologije koje se koriste u nastavi, ali to ne znači, ustvrdila je, da se stare tehnologije napuštaju. Učitelji i učenici i dalje će se služiti papirom i olovkom, kredom i pločom uz računala i tablete i pametne ploče te tehnologiju koja pomaže pri učinkovitoj realizaciji i usvajanju odgojno-obrazovnih ishoda.

Kralj je podsjetila kako je u svojoj učionici radila i na 'zelenoj' i na interaktivnoj ploči jer, kako je rekla, "sve nam treba, i škare i ljepilo, i cijeli spektar pomagala jer nema nikakva razloga da se ograničavamo samo na jedan pristup budući da djeca uče na različite načine i kroz različite oblike sadržaja".

Istaknula je kako je mnogo važnije poučavati djecu kako rješavati probleme, kritički promišljati i vrednovati jer će se ona, objasnila je, rijetko naći u situaciji da ih netko pita koje je rješenje jednadžbe 2x+3y=5, a mnogo češće da usporede cijene. To znači da će trebati analizirati i pronaći rješenje za problemske zadatke s kojima se susreću u životu.

Intenzivno se radi i na usmjeravanju prema vrednovanju kao učenju i vrednovanju za učenje, što su, dodala je Kralj, metode koje učenicima i roditeljima daju povratnu informaciju o tomu što učenik radi dobro, a što može poboljšati. Objasnila je da to nisu brojčane povratne informacije, nego uspostavljaju procese samovrednovanja tijekom kojih dijete postaje svjesno što zna dobro, u čemu bi trebalo napredovati i usmjeriti se na to kako može poboljšati svoje razine usvojenosti ishoda učenja.

Razvijamo i metode vršnjačkoga vrednovanja pa učitelj nije jedina referentna točka koja daje povratnu informaciju. Dijete je dobiva i od kolega u razredu, s njima argumentirano razgovara i uspoređuje se, ali ne u smislu natjecanja, nego stvaranja kolegijalnog odnosa u kojemu oni učenici koji znaju mogu drugima objasniti ono što ne razumiju. Kako to kažu stručnjaci, kada možeš o nekoj temi poučavati druge, zaista si najviše naučio o tome, a to, rekla je Kralj, želimo vidjeti kod naših učenika.