Sve do ove godine Visoka poslovna škola Libertas te DIU Libertas, iako imaju istog vlasnika, poslovali su odvojeno. Zašto su sada spojeni u sveučilište?

Razloga za to ima više. Studenti koji se zapošljavaju izvan Hrvatske u zemlje EU-a koje imaju samo sveučilišni sustav, znaju imati problema ako su završili visoku školu. Ne mogu nostrificirati svoju diplomu i ući u svijet rada. Ovako dobivaju diplomu na kojoj piše sveučilište i naveden je stupanj obrazovanja. Zatim dosta današnjih menadžera, direktora, ljudi koji vode institucije diplomirali su ili doktorirali na sveučilištima. Tada nije bilo visokih škola i oni po inerciji traže ljude koji imaju sveučilišne diplome.

Dobro, to su formalni razlozi, ali što to znači za studente dok se još obrazuju?

Na primjer, studenti mogu slušati kolegije koji ne pripadaju njihovu programu, oni se upisuju u njihov indeks i tako dodatno proširuju znanje mimo onoga paketa koji su platili. Tako ako netko završava studije diplomacije, a planira se zaposliti u neku financijsku instituciju, može uzeti kolegij iz međunarodnih financija. U visokim školama nemate takve raznovrsnosti. Još jedna pogodnost je da studenti mogu jedan semestar, ako žele, otići studirati u Dubrovnik na engleskom jeziku, gdje imamo profesore s prestižnih američkih sveučilišta poput Harvarda, Yalea ili Georgetowna.

Koja je cijena školarina?

Školarine su različite za stručne i sveučilišne studije. Polazna osnova za stručne je 17.500 kuna, a za sveučilišne 19.500 kuna. S tim da školarina može narasti do 30.000 kuna.

O čemu to ovisi?

Visina školarina ovisi o uspjehu maturanata u srednjoj školi i na maturi. Tu je razlika između privatnog i državnog sveučilišta. Što je bolji uspjeh, to je školarina niža. Tako potičemo što bolje studiranje i fokusiranost na rezultate. Osim toga, druga olakotna okolnost za naše studente je što dajemo stipendije. Ove godine imamo budžet od 500.000 kuna. Za dobre studente to znači da imaju još jedan način kako smanjiti školarinu.

Često je mišljenje da privatne škole rade na principu platiš, malo se zafrkavaš i dobiješ diplomu. Kako to komentirate?

Svjesni smo tog stereotipa i od njega ne bježimo. Kako bi se s njim suočio, Libertas je odlučio uvesti niz programa za pomaganje studentima. Kod nas je teško ne uspjeti. Ne samo što ste stimulirani financijski, znači veći prosjek ocijena - manja školarina, već našim studentima koji imaju problema organiziramo posebne konzultacije ili specijalne instrukcije. Uz to, dolaze nam polaznici različitog predznanja. Imamo učenike iz klasičnih gimnazija sa širokim općim znanjem, a drugi su završili poslovne škole. Zbog toga organiziramo pripreme za one kojima treba dodatna edukacija da bi se popravilo to ulazno znanje. Na ta tri načina - financijska stimulacija, konzultacije i pripreme - omogućavamo studentima bolje, učinkovitije studiranje. Tako oni štede novac i vrijeme, a isto tako nitko od njih nema osjećaj manje vrijednosti i motivacija je veća.

Kad kažete motivacija je veća, mislite veća od motivacije kakvu imaju studenti na državni fakultetima?

Mi potičemo studente da izvuku maksimum iz sebe. To je princip koji je zapušten u javnom obrazovanju. Za dobrog profesora je svejedno kakav je student. Dobar profesor počinje raditi od točke neznanja tog studenta pa gradi prema gore. Na državnim sveučilištima, kako su besplatna, sve se svodi na konkurenciju, liste i eliminiranje i to stvara jednu drukčiju atmosferu. Studiranje mora biti zanimljiv i poticajni proces gdje se osobnost studenta cijeni.

S kakvim znanjem dolaze učenici iz srednjih škola?

Oni koji dolaze iz srednje škole tipično nemaju bogato životno iskustvo, često nikakvo radno. Ali su spretni u studiranju i učenju. To ih stavlja u poziciju da mogu polagati ispite. Mi želimo da takvi studenti naprave iskorak i upoznaju se s praktičnim svijetom. Na primjer, za studij međunarodnih odnosa i diplomacije reklo bi se da je tipičan teorijski kolegij. Međutim, u Libertasu imamo niz simulacija i vježbi. Tako simuliramo proceduru donošenja proračuna EU-a od početka do kraja. Studenti glume predstavnike pojedinih zemalja, bore se za taj proračun i na kraju usporedimo doneseni s realnim.

Jedna od najvećih zamjerki obrazovnom sustavu jest da mlade ljude ne uči razmišljati, već ih tjera na biflanje. Slažete li se s tim?

Naš obrazovni sustav ima nekoliko velikih minusa. Najveći je u tome što nismo fokusirani na osobnost studenta. Broj dva je da tražimo previše činjenica, a premalo rješavanja konkretnih zadataka. I treći veliki minus je što smatramo da je sve jednako važno. Kad bismo vodili računa o osobnosti studenta, tad bismo mu omogućavali da pojača svoje najbolje strane do maksimuma kako bi prije svega razvio kreativnost. A u onom dijelu obaveznih znanja dovoljno je da student razumije sve minimume koji su potrebni unutar njegove discipline, ali ne mora biti nužno ekspert za sve. Bitno je da kasnije u životu sam može kreativno rješavati probleme, ako negdje zapne da mu je potpuno normalno odgovore potražiti u knjizi, na internetu ili da jednostavno pita.

Na listi Agencije za znanost i visoko obrazovanje na kojoj je 166 visokih učilišta poredanih po prosjeku ocjena maturanata koji ih upisuju, privatne škole se nalaze u donjem dijelu ljestvice. Kako to objašnjavate?

Koncept državnih sveučilišta se bazira na selekciji. Oni imaju određeni kapaciteti koji mogu popuniti i onda se selekcioniraju po principu prosjeka ocjena ili testova. Tako dobivaju puno veći prosjek ocjena. Privatna učilišta nemaju takav način selekcije, već je glavni kriterij sposobnost i mogućnost plaćanja. Zatim imate jedan dio studenata koji studiraju uz rad. To su ljudi čiji su prosjeci srednjoškolskih ocjena iz nekog drugog vremena i nisu usporedivi s ocjenama koje sad imate. Jedini fer način usporedbe bi bio tko proizvodi bolje ili lošije kadrove. Na privatnom sveučilištu postoji taj dodatni poticaj gdje vi ojačate studenta blizu njegova maksimuma. S druge strane, na državnom sveučilištu student koji je bistar i snalažljiv će uspjeti, ali ako ima bilo koji drugi problem, bilo privatno ili loše predznanje, onda će godinama kuburiti bez obzira na prosjek ocjena s kojim se upisao.

Ipak, bez obzira na sve, činjenica je da najbolji maturanti još uvijek prvenstveno odlaze na državne fakultete. Mnogi će vam reći da je to i zato što nisu sigurni u kvalitetu obrazovanja koju nude privatne škole

Proći će još neko vrijeme do kada će svi mehanizmi profunkcionirati i kada će iz glava ljudi nestati ta dilema jesu li privatna sveučilišta stvarno lošija. Svjesni smo tog stava i upravo zbog toga je Libertas i uveo sve prije nabrojana rješenja: stipendije, školarinu koja ovisi o uspjehu, instrukcije ako su potrebne i pripreme prije upisa.

Imate li podatke kako prolaze vaši studenti nakon što diplomiraju?

Od osnivanja Visoke poslovne škole Libertas i DIU Libertas diplomiralo ih je nekoliko tisuća. Njih više od 90 posto se zaposlilo i gradi uspješne poslovne karijere.

Za kojim je studijima najveći interes?

Najtraženiji su turizam, diplomacija i poslovna ekonomija. Raste i interes za studij međunarodnog poslovanja kako se Hrvatska sve više otvara prema svijetu.

Hoćete li uvoditi još neki studij?

Imamo još neke u pripremi, ali za sad s time ne bismo izlazili u javnost dok programe točno ne definiramo i ustrojimo. Kad razvijate privatno sveučilište, morate voditi računa o dvije stvari. S jedne strane o širenju i optimalnoj poslovnosti, a s druge o kvaliteti obrazovanja koje nudite studentima. Kad bi se Libertas razvijao brže nego što se razvija, tad ne bi mogao dobro odrađivati svoj posao.