Među građevinarima Tehnika ima kultni status. Prepoznatljiva po svome tradicionalnom velikom slovu 'T' u obliku stupova i nosača, a u 77 godina postojanja realizirala je više od 1200 projekata.

Neke od njezinih najpoznatijih građevina simboli su Zagreba i Hrvatske: Muzej suvremene umjetnosti, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, Kockica na Prisavlju, u kojoj su danas smještena dva ministarstva, i mnoge druge.

Tehnika je bila jedna od prvih kompanija koje su izašle na teren nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa.

Bojan Horvačić postao je članom Uprave 2019., da bi tri godine nakon toga bio imenovan direktorom. Ujedno je drugi najveći dioničar s oko devet posto udjela u firmi, iza tvrtke Luxury Real Estate, koja drži 20 posto dionica.

Ministar graditeljstva Branko Bačić tvrdi da je ovo zlatno doba za građevinu. Slažete li se s ministrom?

Ovo je sigurno zlatni period, samo je pitanje koliko će potrajati. Trenutno mnoge tvrtke ostvaruju promete koji su daleko iznad onih u nekim prijašnjim razdobljima. Građevina je inače jako volatilna grana industrije. Ujedno je multiplikator koji snažno utječe na sve ostale sektore. Obnova nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa dala je snažan vjetar u leđa. Ogroman novac koji dolazi iz fondova Europske unije podigao je profitabilnost industrije. Ali sjetimo se krize 2008., a građevina se tada prva našla na udaru. Prošli smo kroz katarzu.

Tehnici je trebalo jako dugo da stane na noge.

Tehnika je u ozbiljne financijske probleme upala 2017. – 2018. zbog krize u Agrokoru. Bili smo jako izloženi predstečaju koncerna, odnosno postupku lex Agrokor. Negativno je na poslovanje utjecao i neuspješan projekt izgradnje vojne bolnice u Alžiru. U 2021. ušli smo u predstečajnu nagodbu i tad kreće naš oporavak.

Kako vi koristite ovaj zlatni period?

Prvenstveno za restrukturiranje firme. Za konsolidaciju pogona, ugovaranje što više poslova, za oporavak odnosa s bankama… Sve kako bismo bili spremni za nadolazeće razdoblje koje, pretpostavljam, neće biti toliko lukrativno. Više od četiri milijuna eura dosad smo uložili u proizvodne pogone i mehanizaciju. Tako da smo i taj dio oplemenili i osnažili. Radimo na digitalizaciji, a pri kraju smo i s rebrandingom tvrtke.

Pisalo se da ste u potrazi za strateškim partnerom, odnosno da vam treba svježi kapital kroz dokapitalizaciju.

Trenutno nam strateški partner nije toliko nužan. Prije je ta potreba bila daleko veća. Naravno, i dalje smo otvoreni za razgovore. Aktualna su tri partnera s kojima smo u kontaktu. Vidjet ćemo kamo će nas to odvesti do kraja godine.

Tko su te kompanije?

Ne mogu vam otkriti njihova imena. Jedna je domaća firma, druga iz Europske unije, a treća dolazi iz Azije.

Jesu li još uvijek u igri Kinezi? Tehnika je 2018. potpisala sporazum o razumijevanju s tvrtkom Guangxi Construction Engineering Group.

Strateškim partnerima iz Kine bile su zanimljive reference koje ima Tehnika. Ne toliko zbog Hrvatske, već zbog izlaska na europsko tržište. Potpisali smo taj ugovor, međutim on je razvrgnut zbog neizvršenja ugovornih obaveza. Izbila je pandemija koronavirusa i sve je stalo. Zatvorene su granice. Nitko nije znao koliko će to trajati. I dalje smo u kontaktu s Kinezima. Vidjet ćemo kamo će nas to odvesti.

Koji su bili vaši motivi ulaska u Tehniku? Niste iz građevinske struke, već ste ekonomist. Prije toga bili ste član Kineske južnoeuropske poslovne organizacije (CSEBA).

Moji motivi su prije svega bili ekonomski. S parterima sam vidio priliku predstaviti Tehniku kineskim investitorima. Da napravimo uspješnu priču i u konačnici nešto zaradimo. Međutim nisam nikad mislio da ću biti predsjednik Uprave. To se dogodilo u međuvremenu. Bivši direktor se iz privatnih razloga morao povući i ja sam zauzeo njegovo mjesto. Generalno su ciljevi i dalje isti.

Prošle godine zabilježili ste gotovo stopostotni rast poslovnih prihoda. Hoćete li zadržati taj trend i u ovoj godini?

Poslovanje je stabilno. Na tragu smo lanjskih rezultata. Imali smo nekoliko odgoda ugovaranja poslova, što je pomaknulo rokove. Kad su parlamentarni izbori, svi javni projekti u pravilu stanu. Čeka se sastavljanje nove Vlade. Zadnja tri mjeseca hvatamo zaostatke. Također nam je krenula realizacija projekata privatnih investitora. Općenito je došlo do pauze u izdavanju građevinskih dozvola. U Zagrebu se to inače ubrzalo u odnosu na prošlu godinu. Ali radimo i u drugim gradovima, Petrinji, Sisku, Samoboru…

Koliki vam je udio javnih projekata u ukupnom poslu?

Trenutno je njihov udio dosta značajniji u odnosu na privatne investicije. One čine oko 80 posto svega što radimo.

Koliko imate otvorenih gradilišta?

Ukupno ih je 14. Najveći projekti su obnova Građevinskog fakulteta u Zagrebu, dogradnja srednje škole i sportske dvorane u Petrinji, imamo nekoliko ugovora sa Sisačkom biskupijom, a radimo i obnovu policijskih postaja Bauerova i Petrinjska u Zagrebu.

Što radite od privatnih investicija?

Vratili su nam se neki naši stari investitori. Krećemo s izgradnjom stambenih zgrada u Samoboru i Rijeci.

Tehnika je nekad imala značajne prihode od izgradnje i prodaje vlastitih stanova.

Vraćamo se na to tržište. U planu je naš prvi development projekt od 2017. godine. Zadnja zgrada koja je bila naša samostalna investicija je stambeni kompleks u Branimirovoj ulici u Zagrebu. Trenutno je u projektiranju stambena zgrada u Velikoj Gorici s otprilike 120 stanova. Kako još nisu gotovi troškovnici, teško mi je precizno reći vrijednost projekta. Otprilike će nas koštati od osam do deset milijuna eura.

Kako ćete financirati taj projekt?

Uz pomoć banaka ili partnera. Još je sve otvoreno.

Kakav odnos imate s bankarima?

Mučili smo dugo muku s bankama zbog predstečajnog procesa. On se uspješno odvija, ali banke, što je razumljivo, zbog svoje politike na to gledaju kao na rizik. Prije godinu dana uspjeli smo otvoriti limite i dobiti bankovne garancije. Jedna smo od rijetkih firmi iz građevinske industrije koja je uspjela to unutar predstečaja. Bankovne garancije su suštinski potrebne kako bismo mogli normalno raditi i samostalno se prijavljivati na tendere. Dotad smo na njih izlazili u partnerstvu s drugim tvrtkama.

Znači, plan vam je snažnije se vratiti u stanogradnju?

To nam je jedan od prioriteta. Ulazimo dosta oprezno. Pratimo tržište i kako ono reagira. Ne bismo se htjeli zaletjeti. Tržište Velike Gorice privlači dosta interesa kupaca. Potražnja je jaka. Gorica je dobar satelit Zagreba s odličnom povezanošću. Mišljenja sam da će se stambena gradnja sve više širiti ne samo u Velikoj Gorici, nego i u Zaprešiću, Samoboru te ostalim gradovima u prstenu oko Zagreba.

Razvijate li neki projekt u Zagrebu?

Zasad još ne. Ali u planu je.

Kolika će biti cijena vaših stanova u Velikoj Gorici?

Kao što sam napomenuo, troškovnici nisu gotovi, tako da vam to još ne mogu reći. Inače je prosječna cijena novogradnje na velikogoričkom tržištu 2500 - 2600 eura po kvadratu.

Cijene stanova su enormne. Je li to opravdano?

Procjena je da su troškovi gradnje od pandemije porasli za više od 40 posto. Trošak radne snage odletio je u nebo. Porastao je trošak svih energenata, materijala, zemljišta… U krugu gdje mi sad sjedimo (Vukovarska ulica u blizini Radničke ceste) i malo šire kvadrat zemljišta prodaje se po 1000 eura. To je dosad nezabilježeno! Sve se to mora ukalkulirati u cijenu. Isto tako, cijena je odraz ponude i potražnje. Cijene jesu visoke, ali stanovi se i dalje prodaju. Mislim da su cijene ekonomski gledano dosta opravdane. Ali sigurno nije opravdano to da stan u Zagrebu košta pet, šest, sedam tisuća eura. Ipak nismo Monte Carlo.

Problem manjka radne snage rješavamo uvozom stranih radnika. Kakva su vaša iskustva što se tiče njihove produktivnosti? Vaše kolege se žale da su manje produktivni od domaćih radnika.

Teško je uspoređivati produktivnost stranih radnika s domaćima kad naših nema (smijeh). Radili smo procjene i pokazalo se da je u prosjeku strani radnik na 70-ak posto učinka domaćeg. S druge strane, cijene stranih radnika rastu bez obzira na nesrazmjer u produktivnosti. Ali nemate neko drugo rješenje. Strani radnici su nam nužno potrebni. Morate naći kanale preko kojih ćete doći do što kvalitetnijih ljudi. Okrenuti smo području bivšeg Sovjetskog Saveza, pa imamo radnike iz Ukrajine, Gruzije, Uzbekistana, Kazahstana. I iskustva su nam relativno dobra.

Koliki vam je udio stranaca u ukupnom broju zaposlenih?

Imamo 305 zaposlenih, a od njih su trećina strani radnici.

Nedavno sam pročitao podatak da je produktivnost našeg građevinskog sektora niža nego 1995. Šokiralo me to.

To me ne čudi. Morate znati da smo prije u građevinskim firmama imali velik broj iskusnih majstora. Danas je njihov broj značajno manji. Znate li što je bitno kad gradite konstrukciju? Koliko brzo okrećete oplatu. To vam je to. Danas je to sigurno dosta sporije jer imate lošije tesare. Nisu toliko dobro obrazovani kao u bivšoj Jugoslaviji, a ona je imala ozbiljne škole. Nemate više tih stručnih znanja. Tesar je važna struka u građevini te je izuzetno kompleksna. Ako si tesar, onda znaš sve. S druge strane obnova je kompliciranija nego što je to greenfield, odnosno kad gradite nešto od početka. A obnova danas čini većinu posla u visokogradnji.

Kad će se Tehnika vratiti na vanjska tržišta?

U Švedskoj i dalje imamo otvorenu filijalu iako nemamo aktivnih projekata. To nam je zanimljivo tržište jer se sve radi montažno, što iziskuje manji broj ljudi. Zadnja zgrada koju smo tamo gradili imala je 360 stanova, a trebalo nam je samo 16 ljudi. U Hrvatskoj bi nam trebalo gotovo 100 jer je drugi način gradnje. Sve je prefabricirano, proizvedeno u kontroliranim uvjetima i slaže se na gradilištu. To je vrlo efikasan način gradnje.

Onda se planirate opet aktivirati u Švedskoj?

Otvoreno je sve. Osluškujemo tržište. Ako se pojavi interesantan projekt, javit ćemo se. Razmotrit ćemo i neka druga tržišta koja su u EU. Ali za to treba ozbiljna priprema.

Prošle godine donijeli ste petogodišnji poslovni plan u kojem ste stavili velik naglasak na proizvodnju montažnih konstrukcija. Zbog čega?

Već jesmo u montažnoj konstrukciji, ali ćemo to sad dovesti do punog profila proizvodnje. Do kraja godine sve ćemo postaviti na noge kako bismo sljedeće godine izašli na tržište. Mislim da ćemo biti ozbiljan igrač. To je jedan od iskoraka u poslovanju koji želimo napraviti. Ulaskom u Šengen povećala se potreba za logističkim centrima i tu vidimo našu priliku. Uz to se tržište sve više okreće društveno odgovornim investicijama (ESG), zelenoj gradnji i novim obnovljivim materijalima. To ćemo svakako pratiti. Sve su to nove stvari koje će nam omogućiti daljnji razvoj.

Koliko planirate investirati u tih pet godina?

Sigurno ćemo morati uložiti 15-ak milijuna eura. Taj je proces već započeo. Uveden je novi financijsko-računovodstveni sustav. Radi se na razvitku novog kalkulativnog programa i poveznice koje će nam dati pratljivost cijelog sustava, što je u građevini dosta teško.

Ako sve pođe prema planu, kakvu Tehniku vidite 2030. godine?

Kompaniju s nekih 80 do 100 milijuna eura prometa godišnje. Agilnu i efikasnu firmu koja se može uhvatiti u koštac sa svim izazovima i prilagoditi svim novim situacijama na tržištu, što Tehnika nije uvijek znala kroz povijest. Moje prvo pitanje kad sam došao u tvrtku bilo je na koji se način branimo od sljedeće krize? Zbog toga želimo biti jaki u stanogradnji, montažnoj konstrukciji i zelenoj gradnji. To će nam dati otpornost kad dođu loša vremena.

Koliko su općenito tvrtke naučile iz kriznih vremena? Je li građevinska industrija sad otpornija?

Nažalost, mnoge firme nisu promijenile način poslovanja od 2008. Imate šaku tvrtki koje su odlučile biti otporne, napravile su nužne procesne i strukturne promjene. Imat ćemo izazov zadržati građevinsku operativu. Ona će biti tu dok ima posla, ali veliko je pitanje što će biti nakon 2026. Tad će stati velik priljev novca iz fondova EU-a. Sigurno će manje tvrtke izgubiti interes i kao takve će se ugasiti. Što će napraviti veće firme, to ćemo vidjeti. Mislim da nismo kao branša dovoljno napredovali, nismo dovoljno naučili iz krize. Nismo implementirali puno novih tehnologija koje postoje na vanjskim tržištima. To je naša prilika. Ali pitanje je koliko su ljudi informirani, koliko su sposobni s trenutnom količinom posla i manjkom ljudi implementirati te stvari. Ali to mora biti dio procesa svake zdrave firme. Inače vas neće biti.