Stalni sezonac mjera je aktivne politike zapošljavanja koju već niz godina provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje u suradnji sa zainteresiranim kompanijama. Prošle godine mjeru je koristilo više od četiri tisuće sezonskih radnika, koji zbog prirode djelatnosti nisu bili u mogućnosti raditi punih 12 mjeseci.

Mjera je dostupna poslodavcima iz svih djelatnosti koji tijekom godine imaju razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja, a najviše je koriste poslodavci u turizmu i poljoprivredi.

Stalni sezonac može postati radnik koji je kontinuirano radio najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca i koji će kod njega raditi još najmanje jednu sezonu.

Korisniku ove mjere u razdoblju izvan sezone (maksimalno šest mjeseci) poslodavac uplaćuje doprinose, a zavod za zapošljavanje isplaćuje mu novčanu pomoć. Stalni sezonac ima pravo na naknadu u vrijeme neaktivnosti. U prva tri mjeseca neaktivnosti prima šezdeset posto svoje prosječne bruto plaće, odnosno najviše 70 posto prosječne neto plaće u Hrvatskoj ostvarene u prethodnoj godini (4.980 kuna), a za preostalo razdoblje trideset posto bruto plaće, odnosno najviše 35 posto prosječne neto plaće u RH (2.490 kuna).

Stalni sezonac obvezuje se prihvatiti posao sljedeće sezone

Poslodavci mogu koristiti ovu mjeru za maksimalno onoliko sezonaca koliko imaju zaposlenih na neodređeno vrijeme. Stalnim sezoncima dužni su uplaćivati doprinos za mirovinsko osiguranje i to za prva tri mjeseca u punom iznosu produženog osiguranja, a u naredna tri mjeseca u iznosu od 50 posto produženog osiguranja.

Poslodavci mogu stalnog sezonca po potrebi angažirati do 30 dana i u vremenu trajanja produženog osiguranja za potrebe pripreme iduće sezone. Pritom radnici za taj angažman mogu dobiti naknadu, ali ne višu od iznosa prosječne novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti.

Stalni sezonac s poslodavcem sklapa standardni ugovor o radu na određeno vrijeme, uz dodatak u kojem se navodi da obje strane unaprijed iskazuju namjeru da će sklopiti novi ugovor o radu za sljedeću sezonu.

Radnik se obvezuje da će se odazvati pozivu da se zaposli sljedeće sezone, a u slučaju da ne prihvati posao sljedeće sezone, dužan je vratiti uplaćene doprinose iz produljenog osiguranja.

Zašto pada stalni broj stalnih sezonaca?

Do koronakrize broj stalnih sezonaca rastao je iz godine u godinu. No zbog poremećaja u poslovanju i velike neizvjesnosti broj stalnih sezonaca počeo se smanjivati. Tako je u 2020. mjeru stalni sezonac koristilo 6.264 osoba, a lani je status stalnog sezonca imalo 4.366 osoba.

U prvih osam mjeseci ove godine mjeru je koristilo 2011. radnika što gotovo 20 posto manje nego u istom razdoblju lani.

Dok je u 2019. svaki peti sezonski radnik u turizmu (19,1 posto) imao status stalnog sezonca, ove je godine taj udjel gotovo prepolovljen (na 10,3 posto).

'To pokazuje da je mjera stalni sezonac dotrajala i treba je prilagoditi, jer očito više ne privlači kao ranije', izjavio je ranije Bernard Zenzerović iz Udruge poduzetnika u hotelijerstvu Hrvatske te predlaže da se poveća iznos za naknadu plaće koju sezonski radnici dobivaju od države u mjesecima kad ne rade.

Osim pojačane neizvjesnosti, na smanjenje broja stalnih sezonaca utječe i sve manji broj raspoloživih domaći radnika u sezoni i okrenutost poslodavaca stranoj radnoj snazi o čemu svjedoči podatak da je udio stranih sezonskih radnika u turizmu porastao sa 9,5 posto u 2019. godini na 25,4 posto u 2022.