Oko 3.000 radnika u građevinskom sektoru izgubit će posao do kraja godine, najviše u velikim građevinskim tvrtkama, koje su ostale bez ugovorenih poslova u gradnji autocesta vrijednih gotovo milijardu eura.
Recesija se itekako osjeća, jer je u ovom trenutku oko 1.000 radnika na čekanju, a oko 500 ih je već dobilo otkaze, ne samo u tvrtkama uposlenim u cestogradnji, već i onima koje se bave stanogradnjom ili proizvodnjom građevinskog materijala.
Sasvim precizne evidencije nema, ali je nažalost sigurno da je situacija i gora, jer veliki broj malih obrtnika radi malo ili nikako, te pritom imaju ogromne probleme s nelikvidnošću. Riječ je o dijelu sektora u kojem postoji veliki broj tzv. lažnih radnih mjesta, jer su radnici na čekanju, većinom s minimalnim ili nikakvim primanjima. Oni u zoni sive ekonomije, odnosno neprijavljeni radnici ili s minimalcem i ostatkom plaće isplaćenom na ruke, bili su prvi na udaru. Njih državni proračun neće tako jako osjetiti, ali i oni jednako ulaze u sve veću vojsku nezaposlenih i siromašnih građana Hrvatske.
Mirko Štorga, predsjednik Sindikata graditeljstva Hrvatske naglašava kako je nažalost vrlo realna procjena o 3.000 izgubljenih radnih mjesta u narednih nekoliko mjeseci.
'Pad je sveprisutan, prvo u blokiranim ugovorima u cestogradnji, padu gradnje stanova i s time vezanom proizvodnjom materijala. Građevinarstvo je dosad donekle odolijevalo zaslugom ranije potpisanih ugovora, ali sada predstoje teški dani. Bojim se da nas pogotovo u prosincu čeka pravi užas', ističe Štorga.
Njegove riječi u dobrom dijelu potvrđuje i direktor Udruge poslodavaca graditeljstva, Zdenko Karakaš, koji ipak nešto drugačije analizira razloge nezavidne situacije. Jedan od problema leži u činjenici da su velike građevinske tvrtke izrasle u najvećem dijelu na državnim investicijama, ponajviše u cestogradnji, pa se tako od 2004. do danas broj radnika povećao za čak 80 posto. Građevinarstvo ima strukturni problem, jer je riječ o umjetno napuhanoj djelatnosti kroz investicije države, čija je razina prije ili poslije morala pasti. To se sada i događa.
'Država nema novca, banke ne daju povoljne kredite, investicija je sve manje i gubitak radnih mjesta je neminovan. Međutim, apsurdno je da tvrtke kao što su Hidroelektra, Viadukt, Skladgradnja, Konstruktor i druge ne žele raskinuti u proljeće potpisane ugovore o gradnji autocesta, jer su ti ugovori mrtvo slovo na papiru i predstavljaju prepreku nastojanju da se dođe do povoljnijih sredstava za investicije.
To su nerealni ugovori, katastrofalno odrađeni, potpisani bez osiguranog financiranja i bez programa gradnje. Naravno da bi to trebalo istražiti i pozvati na odgovornost one koji su to omogućili i proveli u državnim institucijama i tvrtkama', ističe Karakaš, dodajući da je apsurdno da se država muči u nastojanju da raskine ugovore, koje je sama pripremila i potpisala samo nekoliko mjeseci ranije.
Riječ je o ugovorima za gradnju mosta Drava i koridora 5C, autoceste Dubrovnik-Doli i autoceste Zagreb-Sisak koji izravno otvaraju pitanje odgovornosti onih koji su o investicijama u cestogradnji odlučivali. Prije svih je to bio bivši premijer Ivo Sanader, a onda i resorni ministar Božidar Kalmeta, koji sada ne može te ugovore raskinuti. Ne treba zaboraviti ni predsjednika Uprave HAC-a Juricu Prskala, koji je u cijelom poslu prvi operativac. Svi oni dijele odgovornost za loše poslovne odluke, za kratkovidnu politiku i sklapanje ugovora bez pokrića usred žestoke krize i recesije.
