U kojoj mjeri je dostupan kvadratni metar stana u pojedinoj hrvatskoj općini ili gradu, pokazuje indeks priuštivosti, koji mjeri odnos srednje vrijednosti cijene kvadrata stana i prosječnog godišnjeg dohotka po zaposlenom.

Visoka vrijednost indeksa ukazuje na nisku priuštivost kupnje stana i obrnuto. Primjerice, ako je vrijednost indeksa 25, to znači da je kupcu u prosjeku bilo potrebno izdvojiti 25 posto godišnjeg neto dohotka za kupnju kvadratnog metra stana (apartmana).

Analiza pokazuje da, s obzirom na raspoloživi dohodak, do stana najteže mogu doći stanovnici priobalnih mjesta. Tako je u 2017. stambena nekretnina bila najmanje priuštiva mještanima Baške Vode i Podgore, koji su za stambeni kvadrat morali izdvojiti više od 40 posto godišnjeg dohotka.

U kategoriji u kojoj je za kvadrat stana bilo potrebno u prosjeku izdvojiti 30 do 40 posto godišnjeg dohotka našlo se 19 gradova i općina. To su Tisno, Hvar, Bol, Korčula, Sukošan, Okrug, Makarska, Dubrovnik, Malinska-Dubašnica, Primošten, Punat, Novalja, Sutivan, Baška, Brela, Omiš, Tribunj, Vodice i Konavle.

Riječ je u pravilu o gradovima i općinama na jadranskoj obali u kojima 'divljaju' cijene nekretnina zbog razvoja turizma. U dvadeset jedinica lokalne samouprave s najmanjom priuštivošću za prosječni godišnji dohodak građani su mogli kupiti između 2,2 i 3,4 kvadratna metra stambenog prostora.

S druge strane, znatno povoljnije do nekretnina mogu doći žitelji kontinentalne Hrvatske.

Tako su najpriuštiviji stanovi u Petrinji, gdje indeks iznosi 6,7, a slijede Beli Manastir, Vukovar, Ogulin, Duga Resa, Sisak, Nova Gradiška i Vinkovci.

U 20 jedinica lokalne samouprave koje bilježe najpriuštivije stambene nekretnine, zaposleni građani za svoj godišnji dohodak mogu kupiti između 8 i gotovo 15 m2stambenog prostora.

Kada je riječ o četiri najveća grada, stanovi su najdostupniji građanima Osijeka, koji za kvadrat trebaju izdvojiti 15,1 posto godišnjeg dohotka. Zagrepčane prosječni kvadrat košta 16 posto godišnjeg dohotka, a Riječane 18,5 posto. Najteže do stana dolaze Splićani, kojima kvadrat stana 'pojede' 27,7 posto prosječnog godišnjeg dohotka.

Usporedba s prethodnim istraživanjem pokazuje da si Hrvati iz godine u godinu sve teže mogu priuštiti kupnju stana. Naime, u 2017. indeks priuštivosti osjetno je porastao u odnosu na 2016. u svim većim gradovima što ukuzuje na znatno brži rast cijena nekretninu u odnosu na rast plaća. Tako je, primjerice, 2016. za kvadrat stana prosječni Zagrepčanin trebao izdvojiti 12,6 posto godišnjeg dohotka, a godinu kasnije morao je izdvojiti 16 posto.

Kada je riječ o 20 najvećih gradova, indeks priuštivosti najviše je porastao u Koprivnici, Požegi i Vukovaru, a najmanji rast zabilježen je u Zagrebu, Šibeniku i Puli.