Stručnjaci već duže vrijeme upozoravaju da se subvencioniranjem kupnje stanova ne može riješiti problem stanovanja najvećeg dijela mladih u Hrvatskoj. Iz inicijative Stanovanje za sve ističu da je za sustavno rješavanje ovog gorućeg problema nužno povećanje javnog stambenog fonda i reguliranje dugoročnog najma stanova po povoljnim uvjetima. Apel mladih prihvatio je ministar Štromar, ali pitanje je hoće li uspjeti progurati novu stambenu politiku kojoj se uporno protive moćni lobiji što upravljaju tržištem nekretnina
Kupnju stana u Hrvatskoj može si priuštiti samo manji dio dobrostojećih obitelji sa stalnim primanjima dok je većina mladih, koji rade na povremenim i nisko plaćenim poslovima, dugoročno osuđena na podstanarstvo, a ono je u Hrvatskoj potpuno neregulirano.
Podstanari su uglavnom prepušteni na milost i nemilost najmodavcima, koji ih mogu izbaciti kad žele, promijeniti im cijenu najma ili prebaciti na njih troškove održavanja.
vezane vijesti
Osim spomenutih problema, trend kratkoročnog najma stanova u Zagrebu i ostalim većim gradovima doveo je do skoka cijena najamnina i manjka stambenog prostora, što je dodatno otežalo položaj podstanara i onih u potrazi za stanom. U takvim uvjetima većina najmoprimaca živi u neadekvatnim uvjetima, a prisiljena je trošiti više od 40 posto svojeg raspoloživog dohotka za stanovanje.
Stoga nije čudno to da se sve više mladih odlučuje na odlazak iz zemlje ili ostaje živjeti s roditeljima, unatoč često neadekvatnim stambenim uvjetima. Prema istraživanju Eurostata, Hrvatska se nalazi u samom vrhu Europe prema postotku mladih koji još uvijek žive s roditeljima (od 2010. taj se postotak povećao sa 68,7 posto na 72,3 posto 2016. godine), uz prosječnu dob od 31,5 godina.
Ugrožena kategorija su i studenti jer se Hrvatska nalazi u skupini zemalja s najmanjim udjelom studenata smještenih u studentskim domovima - svega 7,9 posto.
Problem stanovanja mladih prepoznat je i na razini Europske unije te je nedavno pokrenuta europska građanska inicijativa Stanovanje za sve koja od Europske komisije (EK) zahtijeva da omogući povećanje javnog stambenog fonda i osigura uvjete za dostupnost priuštivih stanova većem broju građana. 'Stanovi moraju biti priuštivi, a stanovanje društvena briga', poručili su predstavnici hrvatskih udruga i organizacija koje su se priključile kampanji europske inicijative, protiveći se rastu cijena i najamnina stanova.
Da je apel mladih došao do ušiju Vlade, potvrđuje najava ministra graditeljstva i prostornog uređenja Predraga Štromara o izradi strategije stanovanja. 'Moramo pronaći rješenje za najam stanova i omogućiti mladima da biraju. Krediti su dobri, kao i subvencije, ali najam stanova je sljedeći model koji moramo kvalitetno osmisliti i realizirati', naglasio je Štromar gostujući u Dnevniku Nove TV.
Tom prilikom najavio je i gradnju stanova za najam za deficitarna zanimanja. 'Izmijenili smo Zakon o POS-u te smo omogućili i najam za deficitarna zanimanja. Poslali smo upute svim jedinicama lokalne samouprave, svim bolnicama, obrazovnim institucijama da nam kažu svoje potrebe i prema njima ćemo graditi stanove', rekao je Štromar.
Jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za socijalnu politiku Gojko Bežovan ne vjeruje da će ideje ministra Štromara pasti na plodno tlo zbog jakog bankarskog i nekretninskog lobija, kojemu ne odgovaraju promjene u tom smjeru. 'Nijedna hrvatska Vlada nije donijela strategiju stanovanja i stambene politike. Da bi se krenulo u nešto takvo, treba okupiti stručnjake i pokrenuti raspravu, a u Hrvatskoj se šuti o tome', naglašava Bežovan.
Doduše, u Hrvatskoj postoji mogućnost najma stanova kojima upravljaju lokalne jedinice i državna tvrtka APN, ali riječ je o ograničenoj ponudi u javnom vlasništvu i dijela stanova izgrađenih kroz program POS-a. Takvi stanovi u Hrvatskoj čine svega dva posto stambenih nekretnina dok je europski prosjek 15 posto.
Bežovan upozorava da već ozbiljno kasnimo s gradnjom stanova za najam. 'Imamo premalo novca da bismo gradili veći broj stanova za najam i ograničeno vrijeme za rješavanje ovog problema. Takvi projekti predugo traju, a ljudima stanovi trebaju danas', naglašava Bežovan.
Stoga se on zalaže za mjere pomoći obiteljima koje već žive u stanovima za najam. 'Treba urediti najam privatnih stanova i u okviru tog najma pomoći obiteljima kojima troškovi prelaze 40 posto na način da im država osigura subvenciju', predlaže Bežovan.
Održiva cijena najamnine za stan u Zagrebu trebala bi iznositi od tri do četiri eura po kvadratnom metru, što znači da bi država trebala pokrivati oko polovicu cijene s obzirom na to da se tržišne cijene najma kreću od šest do osam eura po kvadratu.
Kada je riječ o sustavnom rješavanju ovoga pitanja, Bežovan smatra da se trebamo ugledati na dobre primjere iz razvijenih europskih zemalja te gradova poput Berlina i Barcelone.
'Berlin je nedavno donio mjere da se u narednih pet godina ne mogu povećavati najamnine za stanovanje i ograničio davanje nekretnina u kratkoročni najam', kaže Bežovan. Dodaje da, za razliku od Hrvatske, Njemačka ozbiljno radi na unapređenju stanovanja mladih te je za svoje predsjedanje Europskom unijom (koje nastupa nakon hrvatskog) odabrala temu stanovanja kao prioritet.
Tako bi se uskoro na dnevnom redu europskih institucija mogli naći prijedlozi europske inicijative Stanovanje za sve, koja traži financiranje stanova za najam iz strukturnih fondova EU-a, lakšu izgradnju javnih stanova, pri čemu investicije u javno stanovanje ne ulaze u obračun javnog deficita, kao i strožu regulaciju digitalnih platformi, poput Airbnba, koje se bave kratkoročnim najmom.
