Na nedavno održanoj skupštini dioničara Leda, na kojoj je donesena odluka o promjeni revizora, Uprava je otkrila da je ova Agrokorova kompanije opterećena potencijalnim obvezama nekoliko puta većima od njezine imovine. Riječ je o jamstvima za Agrokorove kredite, koja kao omču nad vratom nose i druge kompanije iz sastava koncerna
Podatak da je Ledo do kraja prošle godine izdao 18,9 milijardi kuna jamstava za dugove krovne kompanije zorno pokazuje to da prezaduženost Agrokora nije mimoišla ni njegove najbolje dijelove.
Rezultat je to organizacijske strukture i modela upravljanja koncernom. Naime Ivica Todorić je putem krovne kompanije upravljao cijelim koncernom, pri čemu je glavna poluga bila kontrola financijskih tokova. Kako su se rast i razvoj koncerna uvelike bazirali na kreditima, cijeli koncern zaduživao se putem krovne kompanije Agrokor d.d., koja sama nije imala kredibilitet za podizanje tolikih zajmova.
Stoga su financijeri u pravilu tražili dodatne instrumente osiguranja od glavnih kompanija koncerna, koje zapravo generiraju novu vrijednost. Tako su Ledo, Jamnica, Belje, Vupik i druge sastavnice koncerna za većinu odobrenih kredita matici izdavale jamstva. Drugim riječima, preuzele su na sebe Agrokorove obveze u slučaju da krovna tvrtka ne može vraćati kredite. Za dio kredita koje je koristila sama kompanija izdavani su i drugi instrumenti osiguranja plaćanja, poput hipoteka, mjenica ili zadužnica.
Isprepletenost financijskih obveza krovne tvrtke s obvezama povezanih kompanija problem je o kojem je tportal već pisao u analizi kretanja cijena dionica Leda i Jamnice.
Iako je Ledo redovito putem Zagrebačke burze izvještavao o preuzimanju jamstava prilikom sklapanja kreditnih aranžmana Agrokora, dioničari Leda, među kojima su značajnu ulogu igrali mirovinski fondovi, nisu bili do kraja svjesni rizika potencijalnih obveza.
Tek kada je cijeli koncern zapao u ozbiljne probleme s likvidnošću postalo je jasno da bi izdani instrumenti osiguranja plaćanja mogli vrlo brzo doći na naplatu. Dioničari su se u to uvjerili u trenutku kada se Ledo, kao i druge Agrokorove kompanije, ekspresno našao u blokadi nakon aktiviranja zadužnica.
Ta spoznaja utjecala je i na dramatičan pad cijena dionica Leda i drugih Agrokorovih kompanija.
Aktiviranjem lex Agrokora sve obveze po kreditima, a samim time i po izdanim jamstvima, zamrznute su do kraja mandata izvanrednog povjerenika. Ako bude sreće, u konačnici bi cijeli proces trebao završiti nagodbom između Agrokora i vjerovnika, kojom će se redefinirati postojeći dugovi Agrokora i donijeti plan njihova podmirivanja.
Pritom treba voditi računa o tome da će u pregovorima o nagodbi vjerovnici imati različit status, ovisno o instrumentima osiguranja kojima raspolažu. Tako će primjerice prioritet u naplati imati novi krediti koji su osigurali likvidnost nakon stupanja na snagu lex Agrokora. Također, bolju poziciju imat će oni koji raspolažu čvrstim kolateralom (hipoteka na imovini) od onih koji imaju slabije instrumente osiguranja, poput jamstva, ili pak nemaju nikakvo osiguranje.
Međutim svima će biti zajednički interes da naplate što veći dio potraživanja. Agrokorovi dugovi mogu biti podmireni iz budućeg poslovanja ili prodajom imovine. Kako je sve izglednije to da Agrokor kao koncern neće opstati, za uspješnost naplate ključna će biti prodaja imovine, odnosno vlasničkih udjela u sastavnicama koncerna.
Tako će se i zlatne koke Ledo i Jamnica, ali i sve druge, manje atraktivne kompanije, prije ili kasnije naći na bubnju.
No prije prodaje morat će se riješiti problem izdanih jamstava jer opterećene njima te kompanije zapravo ništa ne vrijede. Stoga će kreditori u vlastitom interesu morati povući jamstva kako bi brže i jednostavnije namirili svoja potraživanja.