'Postajemo sve više integralni dio europodrčja, a za europodručje tečaj nije previše bitan. U Hrvatskoj smo naučeni da je tečaj od svih varijabli - ona najvažnija. U SAD-u tečaj je jedan mali brojčanik sa strane koji nitko ne gleda. Američki političari su znali reći: 'Dolar je naša valuta, ali vaš problem, odnosno problem ostatka svijeta'. Europa nije kao SAD - ali je puno bliže SAD-u nego Hrvatska. Tečaj je jedan od pokazatelja, ali on stoji sa strane', rekao je Vedran Šošić za HRT.

Na pitanje utječe li tečaj dolara na visinu hrvatskog vanjskog duga odgovorio je da vrlo malo ili zanemarivo. Otprilike 5,5 posto inozemnog duga izraženo je u dolarima, a oko 83 posto u eurima. Iznio je podatak da, prema podacima iz travnja, vanjski dug iznosi 48 milijardi eura. Promjene tečaja ne utječu na obveze države.

Uslijedilo je pitanje što je s privatnicima.

'Dug ima uglavnom država koja, kad se zaduži u dolarima, obično 'hedgira' - zaštiti od valutnog rizika i odmah dolar zamijeni eurom. Promjene tečaja ne utječu na obveze države', ponovio je glavni ekonomist HNB-a. Vezano uz privatnike koji dobavljaju robu po cijenama koje se izražavaju dolarima, Šošić je kazao kako su dolar i euro u svijetu podjednako zastupljeni što se tiče izražavanja cijena izvoznih roba (40/40 posto).

I treće zemlje koje ne trguju sa SAD-om i EU-om izražavaju svoje cijene u eurima ili dolarima. U Europi je otprilike 60 posto izvoza i 50 posto uvoza izraženo u euru. Ponekad su privatnici zaštićeni time i što izvoze u dolarima, pojasnio je Šošić.

Komentirao je činjenicu da se velika većina svjetskih roba (nafta, plin, bakar, aluminij, pšenica...) izražava u dolarima i mogućnost da bi u slučaju promjene odnosa dolara i eura sa 0,8 na 1,1 - i bez poskupljenja plaćali 25 posto skuplju naftu.

'Ne može se automatski tako izračunati, jer je tu i dio trošarina. Ali - da, prenio bi se taj dio razlike tečaja na cijenu nafte. Međutim ne kupuju samo Amerikanci naftu. Dolar raste u odnosu na gotovo sve valute. Kad bi uspoređivali sa većim brojem valuta (obično se uzima 20 do 40 valuta zemalja najvećih partnera) - onda je euro nešto malo slabiji od prosjeka, ali ne dramatično. S druge strane dolar iskače od povijesnih obrazaca i sada je jako snažan', rekao je Šošić.

'Euro uopće nije tako slab'

Pojasnio je i da kad se mjeri konkurentnost, onda se obično gleda realni efektivni tečaj. Kod tog tečaja, osim što se gleda prema košarici valuta - isključena je promjena cijena odnosno troškova. Troškovi se mogu gledati prema proizvođačkim ili maloprodajnim cijenama i troškovima rada.

'Ako tome pridodate inflaciju, onda vidite da euro uopće nije tako slab. On je negdje oko povijesnih prosjeka', ustvrdio je Šošić te dodao kako je u SAD-u inflacija (u maloprodaji) slična onoj u Europi.

'Europa puno trguje sa Švicarskom i Kinom, a ima puno veću inflaciju od tih zemalja tako da nije samo problem tečaja. Efektivni tečaj kao pokazatelj konkurentnosti nije tako slab, Europa se nije toliko pogoršala koliko bi nominalni tečaj to sugerirao', ustvrdio je Šošić. Dodao je kako je euro puno manje oslabio u odnosu na kineski juan i švicarski franak, a u odnosu na funtu - nimalo.

'Međutim situacija nije baš povoljna', smatra. Kapital se seli u SAD, Njemačka je u svibnju, prvi puta u 30 godina - zabilježila trgovinski deficit. Šošić je kazao kako se za cijelo europodručje očekuje da će više uvoziti, a manje izvoziti i 's dva posto viška na tekućem računu doći u blagi manjak', To je, kazao je, 'posljedica pogoršanja uvjeta razmjene odnosno skupih energenata, tj. cijena sirovina koje izvoznici ne uspiju prevaliti na cijenu svojih proizvoda'.

'ECB oprezan, kapital ide u SAD'

'U Europi je strah od recesije izraženiji nego u SAD-u. Europa je više pogođena ratom u Ukrajini i to je jedan od razloga i zašto je Europska središnja banka oprezna oko podizanja kamatnih stopa, za razliku od američkog FED-a. To je i razlog zašto kapital ide u SAD. Tamo on donosi prinos. Ministarstvo financija plaća gotovo 3 posto (na 10 godina) na američku državnu obveznicu. To je gotovo tri puta više nego kod njemačkih obveznica', kazao je Šošić.

Prinos na desetogodišnje hrvatske obveznice je 0,1 posto viši nego na američke, ali je rejting SAD-a 3A, a Hrvatske 3B, rečeno je u razgovoru. Istaknuto je kako američka proizvođačka međugodišnja stopa inflacije iznosi 10,8 posto, a europska je gotovo tri puta veća - 36,3 posto.