Naravno, sustav evidencije trebao bi postojati i na “drugoj strani”, nikako odgovornost ne bi smjela biti samo na korisniku usluge, no to je problem za drugu priču.

Stoga, da se poštedite potencijalnog trošenja vremena i novca, ne bacajte račune koje ste platili. Ili ih platite putem internet bankarstva i imajte evidenciju uvijek na jednom mjestu, piše N1.

Nekad to nije moguće, nekima nije ni najpraktičnije, što znači da ih moraju čuvati. Da ne duljimo, evo koje račune čuvati i koliko dugo.

“Najbolje je da građani čuvaju svoje račune barem jednu godinu nakon vremena zastare”, rekao nam je Tomislav Lončar, tajnik Hrvatske udruge za zaštitu potrošača (HUZP) i nastavio:

“Prema članku 232, Zakona o obveznim odnosima zastara za javne usluge je godina dana. To se odnosi na struju, vodu, plin, odvoz otpada, telefon, poštanske usluge, grijanje, TV pristojbu, dimnjačarske usluge…”

Neke druge račune potrebno je čuvati osjetno duže od jedne godine.

“Zastara za pričuvu je tri godine, a za komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda tri godine, s tim da se pritom radi o relativnoj zastari, dok je apsolutna šest godina. To je tako jer spadaju u porezne naknade i zastara se prekida svakom radnjom vjerovnika, ali najdulje što mogu trajati je šest godina”, kazao nam je Lončar.

Bitno je naglasiti i da zastara ne stupa automatski na snagu.

“Ne provodi se po službenoj dužnosti već se na nju potrošač mora pozvati. Tako mnogi potrošači koji ne znaju za zastaru plate troškove koji su u zastari”, pojašnjava tajnik HUZP-a i nudi potrošačima još jedan način dokazivanja plaćenih računa:

“Mišljenja smo da potrošači mogu iskoristiti i svoje potvrde banke o plaćanju kao dokaz o plaćanju računa.”

Na kraju, bitno je napomenuti da se zastara ne računa kad stigne do potencijalnog dužnika nego u trenutku kad je pokrenuta. Također, što se ovrha tiče, one zastarijevaju najranije protekom deset godina.