Stanje u Uljaniku sve je napetije. U ponedjeljak se u Zagrebu i Puli održavaju prosvjedi radnika koji nisu primili plaće za srpanj. Javnost je podijeljena - treba li država upumpati još novca u Uljanik ili ga treba gurnuti u stečaj. Radnici Uljanika, njih 3000, vlasnici su gotovo pola tvrtke, zbog čega im se zamjera to da su sami krivi za propast pulskog brodogradilišta
Valja se zapitati zašto se radnici svih ovih godina nisu okupili u udrugu dioničara, preko koje bi vrlo lako mogli imati dominantnu poziciju na glavnim skupštinama i predstavnike u Nadzornom odboru tvrtke.
Njihovu konsolidaciju tek nedavno počeo je Stožer za obranu Uljanika, čiji suosnivač Franko Belas za tportal pojašnjava pozadinu radničke nezainteresiranosti za dionički aktivizam. Stožerov je cilj skupiti pet posto glasova na Glavnoj skupštini kako bi mogli davati protuprijedloge na dnevni red.
vezane vijesti
'Svi koji govore da su radnici vlasnici Uljanika nisu u pravu. Radnici imaju 47 posto, a država, Croatia osiguranje i svi drugi imaju 53 posto dionica', otvara Belas i nastavlja:
'Malih dioničara zapravo ima 30-ak posto, a među dioničarima su i aktualni članovi uprave i niz drugih osoba. Radnici se nikad nisu krenuli okupljati jer nisu bili informirani, a mislili su da će umjesto njih o svemu misliti sindikati', iskren je Belas.
'Plaće su dolazile, bili su tu i regresi i ostale nagrade pa su ljudi očekivali da će sve biti u redu, nisu si htjeli raditi probleme. U prvom mjesecu, kada je plaća kasnila, također se nisu previše brinuli. Mene je zvalo nekoliko uljanikovaca oko punomoći za zastupanje. Ljudi nisu ni znali što je to punomoć, pitali su me zašto bi oni prodali dionice...', ilustrira Belas.
To govori da radnici nisu znali ništa o dioničkom aktivizmu, dok ih prema Belasovim riječima sindikati i Uprava nisu ni o čemu informirali.
'Sada je situacija eskalirala, ljudi su to konačno prepoznali i znaju da ako Uljanik propadne, za godinu dana Pula će ostati bez pola svojeg stanovništva', kaže.
'Pita se zašto bi država spašavala Uljanik, privatnu tvrtku. Država ima četvrtinu vlasništva kroz razne institucije, uložila je četiri milijarde, a Uljanik svake godine uplaćuje 800 milijuna kuna poreza i doprinosa. Država pritom samo jamči garancijama - ako se brodovi isporuče, država neće ništa platiti', dodaje Belas i zaključuje:
'Ljude treba okupiti i jasno im prezentirati što se događa. Naša uprava samo gleda tko je od radnika na bolovanju, a to što nitko nema adekvatnu zaštitu na radu ne zanima ih. Drago mi je da su radnici počeli razmišljati svojom glavom i da su shvatili da im je egzistencija ugrožena.'
