U poslovnom svijetu je sredinom srpnja glasno odjeknula odluka Europske komisije (EK), kojom je američki internetski gigant Google kažnjen zbog zloupotrebe dominantnog položaja na tržištu s čak 4,3 milijarde eura. Kazna je odjeknula jer se radi o rekordnoj dosad razrezanoj kazni u jednom takvom slučaju i, naravno, jer se radi o Googleu, jednoj od najmoćnijih tehnoloških kompanija koja je lani ostvarila prihode više od 110 mlrd. dolara.

Google, odnosno njegova krovna tvrtka Alphabet, kažnjen je jer je neke proizvođače pametnih mobitela koji koriste njegov operativni sustav Android tjerao da daju povlašteni status Googleovim pretraživačima i internetskim preglednicima te im otežavao korištenje drugih operativnih sustava. Time je, zaključio je EK, smanjivao konkurentnost na tržištu, čime je zakidao potrošače.

EK, odnosno Glavna uprava za tržišno natjecanje Komisije, na čijem se čelu nalazi Dankinja Margrethe Vestager, zadužena je za kontrolu ravnoteže na tržištu Europske unije. Glavni zadaci su joj odobravanje spajanja i preuzimanja kompanija, odnosno kontrola toga dolazi li u takvim transakcijama do stvaranja dominantnih tržišnih igrača, istrage mogućih kartelskih ugovora među postojećim kompanijama, ispitivanje zloupotrebljavaju li određene kompanije svoju dominaciju na tržištu i kontrola subvencija koje pojedine države odobravaju kompanijama na svojem teritoriju.

Za kazne Komisije se kroz godine čulo kad bi se radilo o velikim kompanijama, poput Googlea ovih dana, nekada Microsofta ili proizvođača računalnih čipova Intela, no malo detaljniji pogled na dugogodišnju praksu otkriva puno širi svijet kompanija i tržišta koji su se našli pod paskom Komisije.

Za ovu smo priliku izdvojili nekoliko slučajeva o kojima se možda i nije široko izvještavalo, ali su ipak interesantni za uvid u to koliko revno EK prati tržište, a možda još više za to koliko korporacije uporno i masovno pokušavaju nemoralno iskoristiti potrošače.

Za početak, primjerice, možemo spomenuti jedan, još noviji slučaj. Tjedan dana nakon kazne Googleu EK je sa 111 milijuna eura kaznio četiri poznata proizvođača potrošačke elektronike: tvrtke Asus, Denon & Marantz, Philips i Pioneer. Oni su od 2011. pa u idućih nekoliko godina svojim predstavnicima i distributerima u Europi određivali minimalne cijene po kojima smiju prodavati njihove proizvode, a to se posebno odnosilo na trgovinu na internetu. Ako bi se prodavači oglušili na direktive kompanija, one bi im prijetile ili im otežavale nabavku robe.

Među ovogodišnjim odlukama nalazi se i kazna od 254 milijuna eura za osam japanskih proizvođača elektrolitičkih kondenzatora, koji su sastavni dio manje-više svih modernih elektroničkih uređaja. Kompanije su od 1998. do 2012. surađivale i izmjenjivale informacije kako si ne bi konkurirale cijenama, a u samom kartelu se zapravo nalazilo devet kompanija, no Sanyo Electric Co. je u potpunosti izbjegao potencijalnu kaznu od 32 milijuna eura jer je prijavio kartel i time stekao pravo na imunitet.

Jedan od poznatijih slučajeva EK je onaj iz 2016., kad je s gotovo tri milijarde eura Komisija kaznila kartel u kojem su se nalazili poznati proizvođači kamiona MAN, Volvo/Renault, Daimler, Iveco i DAF. Oni su u razdoblju dugom čak 14 godina također dogovarali cijene i izmjenjivali razne druge informacije, no taj je kartel samo manji dio industrije prijevoza u kojoj je, ako je suditi po odlukama EK, običaj kršenja tržišnih pravila neuobičajeno čest.

Ove godine su, tako, već kažnjeni proizvođači svjećica za automobilske motore: njemački Bosch i japanski NGK sa 76 milijuna eura, kao i pet kompanija koje se bave proizvodnjom automobilskih sustava za kočenje koje su morale platiti ukupno 75 milijuna eura. U veljači su kažnjeni i brodari prijevoznici vozila s 395 milijuna eura također zbog dogovaranja cijena i razmjene poslovnih informacija.

Lani je kažnjeno pet dobavljača sigurnosne opreme za automobile, kao i šest proizvođača klima uređaja za vozila koji su morali platiti 155 milijuna eura, a kažnjene su i tvrtke koje se bave reciklažom automobilskih akumulatora jer su dogovarale cijene otkupa tih akumulatora. Još prije deset godina s čak 1,3 mlrd. eura EK je kaznio četiri proizvođača stakla za automobile, a niti tu ne staje niz kršenja pravila tržišta ranih tvrtki koje posluju ili su povezane s prijevozničkom djelatnošću.

Među nešto ranijim, ali također interesantnim slučajevima nalaze se i kazne koje je u prošlom desetljeću EK odrezao belgijskim, luksemburškim, nizozemskim i francuskim proizvođačima piva. Tri nizozemske pivovare, Heineken, Grolsch i Bavaria, morale su 2007. platiti ukupno 273 milijuna eura zbog dogovaranja cijena na nizozemskom tržištu. U problematičnom kartelu se nalazio i svojevremeni vlasnik Zagrebačke pivovare, tvrtka InBev (do danas izrasla u najvećeg svjetskog proizvođača piva AB InBev), koja je bila oslobođena kazne zahvaljujući suradnji s Komisijom.

Heineken je s još jednom pivovarom tri godine ranije kažnjen i u Francuskoj, a InBev, koji je tada još poslovao kao Interbrew, s tri druga 'konkurenta' kažnjen je 2001. godine u Belgiji i to sa sveukupno 91 milijun eura. Iste godine tadašnji povjerenik za tržišno natjecanje Mario Monti odrezao je i blagu kaznu pivovarama u Luksemburgu. I francuski i belgijski i luksemburški slučaj, kao i nizozemski, odnosio se na formiranje kartela za dogovaranje cijene na tržištu.

Dogovaranju cijena nisu odoljeli čak ni dobavljači banana koje je EK kaznio u dva slučaja. Prvi put je to bilo 2008. godine, kad su se u kartel udružili Chiquita, Dole te Del Monte/Weichert te su kažnjeni s ukupno 60,3 milijuna eura zbog manipuliranja na tržištu središnje i sjeverne Europe. Druga instanca je završila nešto blažom kaznom 2011. godine, kad je tvrtka Pacific Fruit morala platiti oko devet milijuna eura jer je na tržištima Italije, Grčke i Portugala dogovarala cijene s Chiquitom koja je, kao i tri godine prije, prošla bez kazne zahvaljujući imunitetu.

Niz primjera proizvoda i kompanija koji su se našli pod strogim okom EK te su kažnjeni zbog narušavanja tržišne ravnoteže niti izdaleka nije iscrpljen pa se među njima nalaze i proizvođači papirnih kuverti, konzerviranih gljiva, čipova za pametne kartice, deterdženata, bitumena, duhana, vitamina, transformatora, ali i tvrtke iz uslužnih sektora poput banaka i aukcijskih kuća.

Prema dostupnim podacima, EK je od 1990. do proljeća 2018. samo u slučajevima dogovaranja kartela razrezao 28,5 milijardi eura kazni, a u taj iznos ne ulaze i kazne izrečene pojedinim kompanijama zbog iskorištavanja dominantne pozicije na tržištu, poput Googlea s početka priče. Povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager slovi za osobu koja ne pokazuje previše milosti prema onima koji narušavaju konkurenciju na europskom tržištu. Dugačak popis kažnjenih tvrtki i izdašnih kazni to i potvrđuje.