Napori za okončanjem rata u Ukrajini doveli su do razmišljanja kako bi trebalo ojačati obrambene kapacitete i u Europi. Prema američkom razmišljanju, Europa bi trebala povećati izdvajanja za obranu na pet posto BDP-a. No, većina europskih članica NATO-a nije dosegnula ciljanu razinu izdvajanja za obranu od dva posto BDP-a godišnje. Stoga se podinvestiranost u obrambenom sektoru već procjenjuje na 3,6 posto BDP-a, odnosno 700 milijardi dolara godišnje.

Stoga nije čudno što su sve članice EU, osim Mađarske, potpisale izjavu o suspenziji fiskalnih ograničenja za obrambenu industriju, koja bi u kombinaciji s kreditima, odnosno oslanjanju na europske fondove, trebala omogućiti ulaganja od 800 milijardi eura u sljedeće četiri godine.

Sanja Ostroški i Hrvoje Stojić iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) analizirali su stanje u europskom, ali i domaćem obrambenom sektoru navodeći kako bi dio novca mogao biti namaknut, primjerice, realokacijom 400 milijardi eura iz Višegodišnjeg financijskog okvira do 2027. godine, neiskorištenih 300 milijardi eura iz Plana oporavka i otpornosti, preusmjeravanjem kohezijskih fondova, proširenjem mandata Europske investicijske banke, korištenjem ESM linija i drugih mehanizama.

'Čak i kada bi izdvajanja za obranu porasla na skromnijih 3,5 do četiri posto BDP-a, dodatni godišnji izdaci za sve EU članice NATO-a iznosili bi oko 300 milijardi eura godišnje, pri čemu se više od 40 posto izdvajanja odnosi na četiri zemlje – Njemačku, Italiju, Španjolsku i Belgiju. Sličnu procjenu, od približno 250 milijardi eura, donosi i studija Instituta za svjetsku ekonomiju iz Kiela. Veća potrošnja za obranu na razini od tri posto BDP-a mogla bi povećati rast europskog gospodarstva za 0,2 do 0,5 postotnih poena', ocjenjuju analitičari HUP-a.

Zatvaranje 'rupe'

No, to će biti moguće tek s povećanjem udjela javne nabave vojne opreme na 50 ili više posto. Od početka rata u Ukrajini, udio javne nabave za vojsku je na 22 posto. S druge strane, 56 posto vojne opreme je uvezeno iz Sjedinjenih Američkih Država.

Uz zatvaranje financijske 'rupe' u europskoj obrani, naročito nakon prestanka američke pomoći značilo bi udvostručenje izdvajanja za opremu, ali i ulaganja u istraživanje i razvoj, odnosno produktivne i inovativne investicije. EU za to trenutno ulaže samo 25 posto ukupnog vojnog proračuna, dok su Amerikanci na 40 posto.

Osim zahtjevnog financiranja, jačanje obrambenih sposobnosti Europe ovisi i o relativno dugim proizvodnim procesima, koji za lako naoružanje traju i do tri mjeseca, a za, primjerice, borbene letjelice, PZO i mornaricu i po nekoliko godina. Stoga, savjetuju Ostroški i Stojić, 'fokus mora biti na zajedničkim europskim nabavama koje će biti definirane kao korisne za cijelu Europu, s ciljem smanjenja troškova, povećanja interoperabilnosti i jačanja europske obrambene industrijske baze, posredno i domaće obrambene industrije.'

Prednosti domaće industrije

Kad smo već kod domaće industrije, u analizi HUP-a se ističe kako bi Hrvatska prema predviđenom scenariju izdvajanja za obranu, mogla imati povećanje BDP-a od 0,6 postotnih poena. Treba reći da su od 2019. do 2023. godine prihodi tvrtki u Hrvatskom klasteru konkurentnosti obrambene industrije udvostručeni te su iznosili 401 milijun eura. Izvoz je u istom razdoblju porastao dva i pol puta.

Ministar obrane Ivan Anušić poručio je u petak kako je Hrvatska ispunila ranije zahtjeve NATO-a o izdvajanju dva posto BDP-a na obranu. No, istaknuo je da će se to trebati povećati na 3,5 posto. Otkrio je kako se spremaju dvije investicije u proizvodnju streljiva, a nije isključio mogućnost da domaća brodogradilišta sudjeluju u jačanju europskih obrambenih mehanizama gradnjom ratnih plovila.

Domaća vojna industrija je raznolika, a zbog vrlo niske zaduženosti zadržava visok potencijal za daljnje investicije. Smanjenje ovisnosti o proizvodnim materijalima i opremi iz trećih zemalja također ide na ruku domaćim proizvođačima pješačkog oružja (HS Produkt), balističkih kaciga (Šestan-Busch), robotskih sustava (DOK-ING, Probotika), radiosustava (RIZ PE), dronova (Orqa), streljiva i oružanih sustava (Atir i M Adlerd), uz brojne druge tvrtke koje se bave inženjerskim poslovima, sigurnosnim i zaštitnim online rješenjima, pa i proizvodnjom tekstila.

'Dugoročni plan OSRH koji bi trebao identificirati buduća ulaganja i nabavke mogao bi dodatno potaknuti razvoj cijele industrije. S obzirom na to da će budući razvoj hrvatske obrambene industrije uvelike ovisiti o novim izvorima financiranja i javnoj nabavi, članice Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije, uz podršku HUP-Koordinacije obrambene industrije u osnivanju, predlažu uspostavu međuresorne radne skupine. Ova skupina, sastavljena od predstavnika domovinske sigurnosti (MORH, OSRH), ALAN-a, hrvatske obrambene industrije i akademskog sektora, djelovala bi prema modelu 'Triple Helix' s ciljem usklađivanja nacionalnih strateških sigurnosnih prioriteta s razvojnim i proizvodnim kapacitetima domaće obrambene industrije. Time bi se stvorili preduvjeti za ulaganja i definiranje strategije i jasnog razvoja hrvatske obrambene industrije, te za brzo i efikasno djelovanje', ustvrdili su analitičari HUP-a.

Kako iskoristiti vlastite potencijale?

S obzirom na potencijal razvoja domaće obrambene industrije, u HUP-u predlažu osam mjera za koje navode da ih je nužno osigurati. Prva je realokacija javnih sredstava u korist obrambene industrije, uključujući i kohezijsku politiku. To bi se moglo postići, savjetuju jednostavnijim i bržim pristupom, putem, recimo, proširenja HBOR-ovih operativnih programa ili osnivanja Fonda za obrambena ulaganja te ubrzanje ulaganja kroz stratešku prioritizaciju.

'MORH i OSRH trebaju transparentno iznositi dugoročne planove razvoja ključnih sposobnosti i sudjelovanje u javnim nabavama, dok bi industrija redovito informirala nadležne institucije o vlastitom tehnološkom napretku i nišnim komparativnim prednostima. Primjerice, sektor bespilotnih letjelica (dronova) može igrati ključnu ulogu, s obzirom na njegovu stratešku važnost u suvremenim sukobima, poput rata u Ukrajini, gdje su dronovi u vrijednosti gotovo pet milijardi dolara uvezeni s kineskog tržišta', savjetuju Ostroški i Stojić.

Osim toga, trebalo bi razviti strategiju domaće obrambene industrije kroz identificiranje budućih ulaganja i planiranje nabavke kroz pretežito hrvatske proizvođače, odnosno podjelu javnih natječaja na manje lotove s ciljem povećanog sudjelovanja manjih tvrtki uz jasnije najave nadolazećih natječaja i rezervaciju dijela ugovora za SME poduzeća, uz unaprjeđenje proizvodne skale, učinkovitosti te interoperabilnosti.

Pomoglo bi i promicanje inovacija i tehnološkog razvoja kroz više natječaja za inovacije putem pretkomercijalne nabave (PCP) i partnerskih modela između malih poduzeća s akademskim institucijama te dugoročnih ugovora za razvoj i istraživanje te aktivno sudjelovanje pri uspostavi zajedničkog europskog tržišta obrambene industrije uz aktivno uključivanje u izradu Prijedloga Uredbe o uspostavi Europskog programa za obrambenu industriju (EDIP) i okvira mjera za osiguranje pravovremene dostupnosti i opskrbe obrambenim proizvodima.