Reporteri tportala od prošlog do ovog vikenda na staroj su cesti pronašli tek jedan restoran u kojemu se moglo naručiti ovu deliciju - ali ni u njemu pečenoga više nije bilo, prodalo se.

U najpoznatijem od njih, Macoli u Korenici, još uvijek nisu zavrtjeli ražanj. 'Navratite tamo negdje iza ponedjeljka, a možda najbolje iza prvi šestoga. Nema ljudi, za koga ćemo peći?' kazali su nam iskreno.

Što se uopće događa s janjetinom, posebno znamenitom ličkom, dalmatinskom, paškom, bračkom? Informacije su dosta konfuzne: s jedne strane dolaze vijesti o 'puštanju' životinja da prerastu u ovce, s druge o dramatičnom pojeftinjenju mesa, s treće o stanju koje zapravo ne odskače od redovnog…

'Nikome se ne isplati okrenuti janje ako će prodati kilo ili dva'

'Tržište se pokrenulo ovog tjedna, ali problem jest što ono zapravo nije regulirano još od rata, ne postoji u pravom smislu riječi', govori za tportal lički veterinar Tomislav Rukavina. I on se bavio uzgojem ovaca 'još od rođenja', ali prije nešto manje od godine dana bio je prisiljen zatvoriti svoju farmu. Jedini radnik otišao je za Njemačku, pa nije stigao sve raditi sam.

'Naravno da nije bajno, ali po prometu koji ovog tjedna bilježim u ambulanti vidim da se nešto kreće. Restorani čekaju veću fluktuaciju ljudi, nikome se ne isplati okrenuti janje ako će prodati kilo ili dva', slikovit je Rukavina.

'Ličkim stočarima preporučio sam da za remont stada iskoriste oko 40 posto ženskih janjčića, umjesto 10 do 20 posto, kao dosad, a muške će prodati ili staviti u škrinje', dodaje naš sugovornik. Cijene, kažu, nisu dramatično pale: s 25 na 18 do 20 kuna po kilogramu žive vage, kako obično biva u periodu najveće ponude.

Pitamo Rukavinu što će se dogoditi kada se ponovno krenu organizirati krštenja, pričesti, krizme i vjenčanja, događaji koji osim veselja obično predstavljaju kraj životnog vijeka janjčića. Kaže da nema straha, barem za ljude:

'U ovom trenutku u Lici imamo na raspolaganju između tri i četiri tisuće komada, a za mjesec dana bit će ih i deset puta više, od 30 do 40 tisuća. Ne treba se bojati, ove naše pramenke neće prerasti', optimističan je Rukavina.

'Sve sam riješio prije korone, pa krizu nisam osjetio'

Na otoku Pagu pak problema gotovo nema zato što skoro više nema ni janjetine, barem one vrlo mlade, slane, božanstvene.

'Sve sam riješio prije korone, još u prvom mjesecu, pa krizu nisam ni osjetio', još malo pa cvrkuće ovčar Antonio Buljanović, kojemu je fokus ionako na mlijeku koje prodaje siranama. Provjeravamo dalje i ustanovljavamo da je tako na cijelom otoku:

'Janjci se počinju prodavati tamo negdje krajem jedanaestog mjeseca i rijetko koji dočeka proljeće, a kamoli ovo doba. Brzo ih se rješavamo jer nam treba mlijeko, a ne meso', precizno će Dražen Crljenko, inače i predsjednik Udruge uzgajivača paške ovce Rogujica iz Paga.

'Ugrubo, prije krize riješeno je oko 95 posto uzgajivača, ostao je možda još neki pojedinac. Nije kritično', dodaje Crljenko.

'I Tito i Tuđman su za vitalac kazali da im je najbolje šta su u životu pojeli'

Popuštanje protuepidemijskih mjera dovelo je do opuštanja i u gastronomskom raju, barem što se janjetine tiče, na prostoru između Šibenika i Splita: sve znamenite gostionice - od Naprid Bili u Podorljaku, preko skupine njih na Boraji, do Perlice i Uskoka na Klisu - u pogonu su. Provjerili smo i cijene su standardne, dakle dvjestotinjak kuna za kilo. Promet je nešto manji nego inače, ali barem ga ima.

Dok, recimo, na Braču još uvijek sve stoji. Većina ljudi zatvorena je u svojim kućama i nije od velike volje za razgovore na ovu temu - a kako i neće kad blokada traje, a janjci polako izrastaju u ovce. Standardni primjerak od desetak kila donedavno se prodavao za stotinjak eura, danas ih ima i ispod 500 kuna. Provjereno, pitajte autora ovog teksta.

'Ali snaći ćemo se mi, ne brini', kaže naš sugovornik s otoka. Podsjeća da su upravo na Braču osmislili delicije poput vitalca ili janjetine 'na špic', koje su zapravo bile težački izumi kako se ništa od mesa ne bi bacilo ili pokvarilo.

'A i Tito i Tuđman su baš za vitalac kazali da im je nešto najbolje šta su u životu pojeli. Doći ćete vi još k nama', smije se Bračanin.

Na krajnjem jugu također vedre, optimistične note.

'U ovo doba godine obično radimo punom parom, a sada još ništa. A janjci? Eno ih na farmi, polako rastu. Ali baš polako, jer mi ih i inače tempiramo tako da prispiju taman na sezonu', kaže nam Nevenka Antunović, a sa suprugom Josipom vodi seosko domaćinstvo u Kuni na Pelješcu. Između ostalog, imaju stado s 200 koza i 150 ovaca.

'A ako sezona ne bude dobra - Bože moj, ženskima ćemo proširiti stado, a muške pojesti! Bože, samo daj zdravlja, a ostalo šta bude', smije se Nevenka.