Kineski brodograditelji dolaze u Hrvatsku kako bi snimili situaciju u Uljaniku, a dok se čeka delegacija za koju se uopće ne zna namjerava li preuzeti pulsko brodogradilište, otkucava sat koji odbrojava do njegova stečaja. Premijer Andrej Plenković u petak je potvrdio da Kinezi uskoro dolaze, a ministar gospodarstva Darko Horvat konkretizirao je i rekao da se njihov dolazak očekuje za dva tjedna. Riječ je o ljudima iz kompanije CSIC China Shipbuilding Industry Corporation
Isti ti Kinezi već su upoznati s Uljanikom te su u data room pulskog škvera ušli početkom godine, dok su u igri za njega bili Tomislav Debeljak i Fincantieri, ukrajinski Smart Holding, australska grupa Scenic te njemački konzorcij Elsflether i Pella Sietas.
Ako nisu zagrizli tada, pitanje je zašto bi ušli u Uljanik baš sada, a ni Horvat ni Plenković nisu davali pretjerano optimistične izjave oko sudbine brodogradilišta. Riječki 3. maj u stečaj bi mogao otići već u srijedu, za kada je sazvano ročište, dok je odluka o stečaju Uljanika odgođena za 24. travnja. U ponedjeljak je Trgovački sud u Pazinu u stečaj bacio Uljanik Proizvodnju opreme, koja je skupila više od šest milijuna kuna duga.
vezane vijesti
No tko uopće stoji iza CSIC-a? Riječ je o kineskoj državnoj kompaniji sa sjedištem u Pekingu i najvećem svjetskom brodogradilištu s godišnjim prihodom od 42 milijarde eura i 300.000 zaposlenih. U usporedbi s njima, talijanski Fincantieri, koji je trebao spašavati Uljanik i koji upravlja s 30 lokacija, malen je jer radi s prometom od pet milijardi dolara godišnje.
CSIC je jedno od dva najveća kineska brodogradilišta, radi na škverovima na sjeverozapadu Kine, dok jugoistok drži drugi državni div - China State Shipbuilding Corporation te godišnje obrne 30 milijardi dolara.
CSIC je osnovan 1999. godine i u njegovu sastavu su stotine tvrtki. O kakvom je divu riječ, najbolje ilustrira crtica da je pod njihovom upravom 30 brodarskih instituta i deset istraživačkih laboratorija. Grade sve što plovi: civilne i vojne brodove, naftne platforme, vjetroelektrane i svu moguću opremu za plovidbu i industriju, dizelske motore i turbine.
Vrijednost sve njihove imovine procjenjuje se na oko 75 milijardi dolara, a nagađa se da bi im primarni motiv za preuzimanje Uljanika mogla biti akvizicija novih tehnologija jer je i kineska brodogradnja u popriličnim problemima, pa kupuju sve što se kupiti dade ne bi li došli do tehnologija koje bi ih učinile globalno konkurentnijima.
Ovo je brodogradilište s kompanijom Dalian preuredilo stari, poludovršeni, sovjetski nosač aviona Varyag i pretvorilo ga u jedini operativni kineski nosač aviona Liaoning, a on je u sastavu kineske ratne mornarice od 2012. godine.
No hoće CSIC spasiti Uljanik od stečaja ili ne, veliko je pitanje, pogotovo zato što su i Kinezi svjesni toga da se Uljanik može preuzeti i nakon što uđe u stečaj. Stečaj, valjda podsjetiti, nije kraj za brodogradnju ni u Puli ni u Rijeci jer stečajni upravitelj s vijećem vjerovnika koje se formira poslije njegova otvaranja može nastaviti normalno poslovati, pogotovo ako tvrtka ima 'žive projekte'.
