Istražili smo što u gospodarskim programima nude ostale stranke. U SDP-u nisu ništa skromniji: navode kako će kroz iduće četiri godine osigurati, ni manje ni više nego, milijardu kuna za fondove rizičnog kapitala koji će ulagati u tehnološke startupove. Kažu, 300 milijuna kuna već je osigurano kroz fondove Europske unije.

'Netko tko obećava 20.000 radnih mjesta tako, nema pojma što su startupovi', komentirao je za tportal poduzetnik Goranko Fižulić.

Koalicija Milana Bandića u svojem programu ne spominje startupove, baš kao ni Živi Zid, a ne dotiče ih se ni Most. Uhvatila ih se stranka Pametno, međutim ne iznosi nikakve konkretne brojke, ali je na tragu SDP-a i tvrdi da za takve tvrtke treba osigurati više novca koji bi mogli dati razni investitori i mirovinski fondovi.

Znaju li ljudi koji su pisali gospodarske programe stranaka što je to uopće startup? I još važnije, znaju li da su ulaganja u njih lani iznosila samo 11 milijuna eura, a više od 60 posto tog novca otišlo je jednom poduzeću? Što je najgore, ulaganja od 11 milijuna eura lani prepolovljena su u odnosu na 2014., kad je također više od pola novca otišlo na račun jedne tvrtke – Rimac automobila. Pritom treba reći da se radi o novcu privatnih stranih investitora, a ne novcu iz domaćih fondova ili bilo kojeg Vladinog programa.

No, vratimo se na startupe. Njih se često pogrešno prikazuje kao male tvrtke s jednim ili dva zaposlena koje se bavi izradom tradicionalnog nakita ili šišaju kućne ljubimce.

Startup je po definiciji tvrtka ili organizacija osnovana kako bi istražila posve novi poslovni model i ima globalne ambicije. Za takvu vrstu tvrtke vrijedi poseban set pravila te ona raste i napreduje kroz faze kako bi joj se povećala vrijednost te bi je se na kraju moglo nekome prodati.

Hrvoje Prpić, koji je vlasnik Trilleniuma (virtualnog šoping-centra), na internetskog stranici Cranea (hrvatske mreže ulagača koji ulažu u startupove) faze dijeli na: ideju, razvoj, ostvarivanje prihoda, točku pokrića i izlaz.

Ukratko, to znači da budući poduzetnik koji ima ideju, ali ne zna što bi s njome napravio i nije siguran što mu je uopće proizvod u drugoj fazi najčešće kontaktira ulagače koji mu preporučuju 'inkubatore' i 'akceleratore' u kojima će se njegova ideja 'inkubirati', dok ne postane jasna.

Poduzetnička ideja u inkubatoru obično leži 3 - 6 mjeseci, nakon čega ide u akcelerator gdje se traže ulagači. U tom vremenu poduzetnik i stigne ovladati svom terminologijom koja ide uz startup scenu koja vješto barata raznim engleskim izrazima poput early seeda, bootstrappinga, dilutinga, exita i niza drugih.

Upravo je 'exit' faza kojoj svaki startup teži. Na stranicama Cranea navodi se kako od sto ideja samo jedna do dvije budu financirane, a od deset koje su našle ulagača samo jedna dosegne famozni 'exit', tj. uspije se prodati strateškom partneru ili se izlista na burzi kao dioničko društvo.

Također valja napomenuti da se 'exit' događa desetak godina nakon rađanja ideje što još bolje ilustrira koliko se političari zalijeću kad obećavaju radna mjesta u takvoj vrsti kompanija.

No, na pameti treba imati da iako startupovi ne mogu masovno zapošljavati i privući basnoslovne iznose novca u Hrvatsku, mogu biti itekako inovativni, uspješni i globalno važni.

Osim Rimac automobila, od domaćih ideja treba izdovoljiti Bellabeat (trudnički monitor koji je proglašen najboljim zdravstvenim projektom u Europi), koji je već prerastao u tvrtku čiji se promet mjeri milijunima dolara. Tu su i Teddy The Guardian poduzetnice Josipe Majić, Serengeti koji razvija poslovna rješenja za banke te Farmeron koji je našao strateškog partnera u SAD-u.

Na globalnoj razini, kao ideal startupa nameće se Uber, taksi-tvrtka bez ijednog vozila i vozača, a koja radi u svim razvijenijim zemljama putem aplikacije za pametni telefon.

Kada bi Hrvatska zaista željela podići startup kulturu, trebala bi učiniti tri stvari, zaključuje Fižulić: 'kada se New York borio sa Silicijskom dolinom u privlačenju visokotehnoloških tvrtki najprije su im osigurali infrastrukturu, a potom su ih privlačili nižim porezima. Nizozemska ima model radnih viza za tehnološki sektor za ljude sa završenim prestižnim fakultetima. Hrvatska kao malo i izolirano tržište rada mora privući takve ljude, a mi imigrantsku politiku uopće nemamo. Da je neka od stranaka to stavila u programe, onda bih povjerovao'.