Već nekoliko desetljeća Argentina se nalazi u gospodarskom i financijskom košmaru, a posljednje godine su posebno gorke. Argentinsko gospodarstvo zaglibilo je u desetogodišnjem ciklusu stagflacije obilježenom fiskalnim deficitom, sporim rastom te visokom stopom nezaposlenosti i inflacijom.

Administracija argentinskog predsjednika Alberta Fernándeza provodi nekoliko bezuspješnih mjera: kontrolu cijena roba za kućanstvo, velike subvencije za javne usluge transporta i energetike te mjesečnu prilagodbu minimalnih plaća, a neko vrijeme čak je bio zabranjen izvoz govedine. Ipak, plaće i štednja u zemlji od 46 milijuna ljudi potrošene su kako se inflacija nastavlja, a dugotrajna gospodarska kriza uništila je vrijednost argentinske valute peso.

Inflacija je dosegnula gotovo 100 posto, što je izbrisalo ušteđevinu mnogih građana, osobito srednje klase. Kontrole tečaja gurnule su naširoko korišten dolar na crnom tržištu na gotovo dvostruko veću službenu razinu kako povjerenje u argentinski peso nestaje, a rezerve središnje banke su niske, piše Politico.

Ljevičarska vlada pokušava stabilizirati i valutu i gospodarstvo ograničavanjem ili oporezivanjem izvoza glavnih roba u zemlji — poljoprivrednih proizvoda poput soje, mesa i pšenice — ali kritičari kažu da su te protekcionističke mjere samo pogoršale ekonomsku krizu.

Na ulicama Buenos Airesa i drugih većih gradova posljednjih godina drastično se povećao broj beskućnika i onih koji očajnički pokušavaju zaraditi za život pretražujući kante za smeće u potrazi za proizvodima koji se mogu reciklirati.

Iako je malo vjerojatno da će osvajanje svjetske nogometne titule imati bilo kakav opipljiv utjecaj na gospodarsku situaciju u Argentini i pomoći njezinim građanima, od kojih gotovo 40 posto živi ispod granice siromaštva, ipak dolazi u trenutku u kojem se čini da ima nade za tu južnoameričku zemlju.

Unatoč višegodišnjoj ekonomskoj depresiji, političkim manipulacijama i raširenoj korupciji, Argentina ima puno potencijala zahvaljujući fosilnim resursima poput plina — polje Vaca Muerta u Patagoniji je drugo najveće svjetsko ležište plina iz škriljevca — i litija, ključne komponente za baterije u električnim vozilima i elektronici. Zapadni čelnici, poput njemačkog kancelara Olafa Scholza, već su izrazili interes za potporu Argentini u iskorištavanju tih resursa.

Štoviše, iduće godine mogla bi doći i ratifikacija dugo odgađanog trgovinskog sporazuma između EU-a i bloka Mercosur — koji čine Argentina, Brazil, Urugvaj i Paragvaj — što sada izgleda vjerojatnije jer je novi brazilski predsjednik Lula da Silva obećao bolju zaštitu amazonske prašume.

Optimizam vezan uz dogovor također je porastao jer su ruska agresija na Ukrajinu i rastuće napetosti s Kinom dovele do promjene mišljenja među mnogim europskim političarima koji su se dugo protivili sporazumu, ali sada vide potrebu za uspostavljanjem bližih veza s demokracijama u Južnoj Americi.

Zagovornici sporazuma kažu da će on srušiti protekcionističke barijere u Argentini i susjednim zemljama te otvoriti nove prilike za ulaganja i rast.

Do promjene bi također moglo doći na političkoj razini, jer će Argentina održati opće izbore u listopadu sljedeće godine, na kojima će ljevičarsku vladu izazvati tržišno skloniji kandidati iz bloka desnog centra i nove liberalne stranke.