Svakog tjedna čujemo da neki lijek nedostaje u Hrvatskoj. Na pitanje što je tome uzrok, Kosanović kaže: “Nedostaje antibiotika, lijekova za krvni tlak i kolesterol. Stanje je ozbiljno, ali ono nikako nije panično”.

Dva su osnovna razloga za nestašice: “Zbog pritisaka na cijene lijekova i cjenovnih politika država EU-a koje su htjele očuvati svoje budžete, proizvodnja se selila van Europe, a u covidu se pokazalo koliko su lanci krhki kad se proizvodnja izmjesti. Drugi razlog je činjenica da su cijene lijekova padale, na primjer cijena antibiotika je pala za 40 posto”.

Konačnu cijenu lijekova određuje HZZO koji pregovara o cijeni s proizvođačima: “HUP je upozoravao da takva politika nije održiva. Covid je dao svoj doprinos svemu tome. Istovremeno, imamo enormni rast troškova proizvodnje. Neki lijekovi su i bez ove krize bili na granicama financijske održivosti. Neke linije odavno nisu profitabilne. U nekom trenutku se zaista povlači crta ako lijek nije moguće proizvesti i održati na ovom malom tržištu kao što je hrvatsko. Godine ulaganja su iza nas da bi hrvatski lijekovi se izvozili u svijet. To donekle održava glavu iznad vode. Najgore tržište za strane tvrtke je Hrvatska jer je tu tržište malo i cijene su niske”.

Na pitanje što je rješenje, Kosanović za N1 kaže: “Hitno je potrebno utjecati na cijenu, hitna je indeksacija i usklađivanje trenutnih cijena koje imamo s inflacijom. Lijekovi su jedina kategorija čiju cijenu određuje država. S jedne strane imate formalno reguliranu cijenu, a s druge orgoman rast troškova”.

Objasnila je što to znači za krajnjeg korisnika: “Za pacijente se u sustavu ne mijenja ništa. Hrvatska bi trebala napraviti ono što druge europske zemlje već čine. Bojazan povećavaju određene mjere koje su druge zemlje uvele, a to je monitoriranje određenih skupina lijekova i izrada lista esencijalnih lijekova. Tako bi vidjeli gdje smo u škripcu i ograničio bi se izvoz. Situacija je vrlo ozbiljna. Osobito u antibioticima koji su esencijalna terapija”.

Kad se na tržištu kao proizvođač iz Hrvatske natječete za aktivnu supstancu, veličina tržišta i cijena koju možete ponuditi igra presudnu ulogu. Mi smo u svim tim elementima u vrlo velikom zaostatku. Naša prednost je vrlo razvijena farmaceutska industrija koja ima mogućnost na tlu RH proizvesti lijekove.

“Neke zemlje razmatraju opciju u slučaju da situacija eskalira, koji su to esencijalni lijekovi čiji bi se izvoz potencijalno mogao zabraniti”.

Na pitanje što bi poskupljenje lijekova značilo za hrvatsko zdravstvo i bolnice, Kosanović pojašnjava: “Primarna zadaća HZZO-a i svih onih na pozicijama odluka je da osiguraju da hrvatski pacijenti prema zakonima imaju pristup onim lijekovima koji su im potrebni. Tu nije pitanje cijene koliko to košta. Ljudski život nema cijenu”.

“Monopol kao takav ne postoji. Međutim, može se dogoditi opasna situacija jer imamo mali broj dobavljača. Mi na antibioticima ponekad imamo jedan, dva ili tri dobavljača. Vi možete brzo ostati bez njih”. Kosanović objašnjava da kad imamo više dobavljača uspije se opskrbiti tržište u kriznim situacijama.

Na pitanje koliko bi to državu stajalo, odgovara: “Službena stopa inflacije u prosincu je bila 13,1 posto. Ove godine se očekuje nastavak. Otprilike su naše cijene 40 do 80 posto niže od prosječne usporedne cijene lijeka u nama usporednim državama. Minimalni postotak za koji se cijene moraju regulirati odgovara postotku inflacije”.