Opjevani finski školski sustav koji razbija tradicionalno shvaćanje procesa edukacije i koji mnogi proglašavaju školskim primjerom uspješnog obrazovnog sustava, ne miruje na svojim lovorikama. Korjenite reforme kojima je Finska dospjela u sam vrh svjetskog obrazovanja, započete su još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, no u Finskoj su opet odlučili otići korak dalje u razvoju edukacijskog procesa

Kad je u pitanju finsko školstvo, uobičajena izreka da ne treba mijenjati tim koji pobjeđuje, očito, ne vrijedi. Godinama hvaljen sustav Finci su odlučili nastaviti prilagođavati novim vremenima, a lako bi se moglo reći da je njihova odluka došla u pravom trenutku.

Finska, naime, nije ono što je nekad bila. Rezultati poznatog PISA testiranja koji su objavljeni prije mjesec dana potvrdili su nastavak padajućeg trenda uspjeha finskih školaraca u usporedbi s njihovim vršnjacima u drugim državama. PISA (Programme for International Student Assessment) je testiranje koje se u trogodišnjim razmacima provodi od 2000. godine. U svakom novom ciklusu širi se broj zemalja u kojima se provodi testiranje, a metode i tehnike je razvila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).

U prvim takvim testiranjima, onima provedenima 2000., 2003. i 2006. godine, Finska je pomalo na iznenađenje sviju zablistala na samom vrhu rezultatskih tablica. Društvo u samom vrhu joj, tradicionalno, prave države jugoistočne i istočne Azije, a time je finsko školstvo kao najuspješnije među zemljama Zapada pokazalo da i različiti pristupi edukaciji mogu donijeti jednako uspješne rezultate.

Ako bi najjednostavnijim jezikom trebalo opisati razlike između finskog sustava i načina školovanja koji se primjenjuje u zemljama istočne Azije, ali i drugdje u svijetu, onda bi se moglo reći da je finski sustav ležerniji. Za razliku od ponekad čak i neopisivog pritiska pod kojim se nalaze učenici u, recimo, Kini, Singapuru ili Koreji gdje se na školsko iskustvo gleda isključivo kao na instrument konkurencije u kojem učenici dane i noći provode nad knjigama ne bi li postigli najbolje uspjehe na testovima i time si otvorili vrata za fakultete, u Finskoj je situacija dijametralno suprotna.

Školski satovi i odmori su duži, nema pritiska vezanog uz opterećene satnice, a i sama nastava započinje tek u devet sati ujutro. Razredi su manji, domaćih zadaća gotovo da i nema, a učenici slušaju tek tri do četiri predmeta dnevno. Ne postoji obavezno standardizirano testiranje, a učitelji unutar granica nacionalnog kurikuluma imaju vrlo veliku slobodu oko kreiranja lekcija i načina na koji će prenijeti znanje na nove generacije.

Ta sloboda posljedica je iznimno velikog povjerenja koje i javnost i institucije, dakle i roditelji i državna administracija imaju u učitelje. Povjerenje je, pak, rezultat toga da se u Finskoj vrlo velika pažnja pridaje edukaciji edukatora. Da bi netko postao učiteljem obavezno mora imati magisterij, a i sam proces odabira kandidata za buduće učitelje je vrlo strog te prolaze samo najbolje kvalificirani. Takav sistem stvara povjerenje roditelja i javnosti u sposobnosti i kvalitetu učiteljskog kadra zbog čega nema pritisaka roditelja na škole i učitelje. Učitelji i profesori uživaju vrlo visoko povjerenje i same države te nema bespotrebnih provjera i raznih analiza uspješnosti pojedinih učitelja, čime se u drugim državama samo stvara nepotrebna birokracija i guši učiteljski entuzijazam. Uz tako uspješan javni sustav, privatne škole gotovo da i ne postoje.

Koliko se edukacija smatra važnom u Finskoj, može se vidjeti i iz podataka o tome koliko se u toj nordijskoj zemlji odvaja na obrazovanje. Podaci Svjetske banke pokazuju da, ovisno o godini, udio državne potrošnje na obrazovanje u posljednjih 45 godina ni jedne godine nije bio manji 4,5 posto BDP-a, dosegnuvši čak 7,5 posto u 1993. godini. Za usporedbu, kod nas se taj udio u posljednjih petnaestak godina kreće između 3,5 i 4,5 posto. Visoka izdvajanja za obrazovanje znače i da učitelji imaju visoka primanja i u društvu uživaju visoki status u rangu, primjerice, liječnika.

Takvi utopijski, barem iz hrvatske perspektive, rezultati nisu bili dovoljni da Finci budu zadovoljni postignutim, a kao što smo već spomenuli, možda postoje i dobri razlozi za to. Posljednjih nekoliko ciklusa PISA testiranja pokazalo je da Finska nije više sam vrh svjetske edukacije. Iako i dalje među najboljima, finski učenici su sam vrh tablice prepustili kolegama iz Singapura, Kine i Koreje.

Ono što je, pak, najviše odjeknulo jest neočekivana i iznenađujuće velika razlika između uspjeha finskih dječaka i djevojčica. Finske učenice su daleko uspješnije od tamošnjih dječaka, što je izazvalo veliku zabrinutost jer Finska, uz sve nabrojano, jako puno pažnje pridaje i egalitetu u obrazovanju.

Pasi Sahlberg, jedan od vodećih finskih stručnjaka u području školstva, izjavio je za Washington Post da su rezultati posljednjeg PISA testiranja samo potvrdili ono što se već neko vrijeme zna u Finskoj. Da je došlo do pada u uspjehu učenika i da je posebno zabrinjavajuća situacija neuspjeh dječaka u odnosu na djevojčice.

Upitan za razloge takvog trenda, Sahlberg je objasnio da, zapravo, nitko ne zna sa sigurnošću koji točno uzroci leže iza toga da učenici pojedinih zemalja postižu bolje uspjehe na PISA testiranju, a drugi slabije. Isto tako, napominje, moguće je da su neke države pokušale vlastite obrazovne politike prilagoditi tako da njihovi učenici ostvaruju bolje rezultate na testiranju. Finska obrazovna politika uopće nije okrenuta u tom smjeru.

Sahlberg dodaje i da bi, uz ostale faktore, na uspjeh u finskom školstvu utjecaja moglo imati i rezanje obrazovnog proračuna. Zbog anemične ekonomije Finska je u posljednjih desetak godina u nekoliko navrata bila primorana rezati proračun za školstvo.

No, kao što su prije gotovo pola stoljeća krenuli u važne reforme ne bi li školski sustav rezultirao u zadovoljnijim i uspješnijim učenicima, Finci ponovo uvode promjene. Za početak eksperimentalno u samo jednom dijelu škola, Finska je počela brisati tradicionalno stroge crte između pojedinih školskih predmeta. Školski program će se prilagoditi tako da se, recimo, povijest i zemljopis uče zajednički, a ne strogo odvojeno kao što je to sada bio slučaj. Slično vrijedi i za predmete iz prirodnih znanosti, kao i za cjelokupni ostatak nastavnog programa. Uz to, školski program će se više okrenuti umjetnosti i kreativnosti.

Pokaže li se ova nova reforma uspješnom, u idućih nekoliko godina implementirat će se u svim školama u Finskoj. Teško je u ovom trenutku procjenjivati mogući uspjeh ili neuspjeh ovih promjena, no Finci prije pola stoljeća nisu pokazali strah u rušenju tradicionalnih shvaćanja procesa edukacije i rizik im se isplatio. Ono što je najvažnije je da je finsko školstvo, za razliku od hrvatskog, u svakom trenutku spremno na korjenite i promptne promjene kako bi se prilagodilo novim vremenima i kako bi dodatno išlo u korist učenika. Nešto što mi, kao i visoku poziciju na PISA testiranju, možemo samo sanjati.