Husić je direktor Ottobock Adrie iz Svete Nedjelje, tvrtke iz grupacije Ottobock, svjetskog lidera na tržištu protetike i jednog od lidera u proizvodnji invalidskih kolica. U Hrvatskoj zapošljava oko 70 ljudi, a od toga je njih 25 u proizvodnji.

U industriji medicinskih pomagala Husić radi više od 15 godina i dobro je upoznat sa sustavom koji evidentno traži veliku reformu. Više od 200.000 pacijenata ovisi o medicinskim i ortopedskim pomagalima koja nabavljaju preko HZZO-a, a on ih kupuje od privatnih tvrtki.

Međutim zbog HZZO-ovog neprestanog snižavanja cijena pomagala, dok su u industriji diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, uslijed inflacije snažno porasli troškovi poslovanja, firme su se našle u situaciji da nakon posljednjeg smanjenja početkom prosinca više ne mogu isporučivati proizvode po tim cijenama.

Zbog toga su mnoge prekinule s isporukom medicinskih pomagala pa dio njih već sada nije dostupan, a problem će se povećati kada se potroše sve zalihe. Proizvođači su HZZO-u i medijima najavili da će se, bez korekcije cijena HZZO-a, povući preko 300 proizvoda.

Sredinom prošlog mjeseca na konferenciji za medije upozorili ste javnost o gorućem problemu. Je li HZZO reagirao?

Prije Nove godine imali smo sastanak s HZZO-om. Pokazali su volju da se podignu cijene, odnosno da se korigiraju za objektivne postotke na koje je utjecala situacija na svjetskom tržištu. Medicinska pomagala imaju materijale čija je cijena eksplodirala na tržištu i to je lako provjerljivo. S naše strane već pripremamo svu potrebnu dokumentaciju za sve takve proizvode koji objektivno zahtijevaju korekciju cijena, a onda će biti na Zavodu da to što brže provede. Situacija je alarmantna jer od početka siječnja jako puno proizvoda nije dostupno ili ih je teže nabaviti. Zbog naših pacijenata moramo biti brzi.

Koji su pacijenti najpogođeniji?

Trenutno su to osobe kojima trebaju proteze i invalidska kolica, oni koji imaju problema s inkontinencijom, ali i iz drugih segmenata medicinskih proizvoda. Konkretno, po trenutnim uvjetima nisu dostupni rezervni dijelovi za neka invalidska kolica, većina protetičkih stopala i koljena, većina pelene za odrasle, anatomski ulošci, podloge za inkontinenciju… Morate znati da su osobe s invaliditetom najčešće ljudi starije životne dobi i nižih primanja, oni sebi ne mogu priuštiti pomagala bez pomoći HZZO-a. I to nije jedinstveno za Hrvatsku, tako je svuda u svijetu. Zbog toga se i kaže da se standard, pa čak i solidarnost društva ogleda upravo u načinu na koje se ono brine za te osobe. Nadam se zaista brzoj reakciji Zavoda i da će dobru volju brzo pretočiti u korekciju cijena koje su objektivne i koje mi kao industrija možemo podnijeti.

Kako je moguće da su cijene medicinskih pomagala sve niže i niže, a sve ostalo poskupljuje?

To je sustavan problem. Cijene se formiraju prema Pravilniku o mjerilima za određivanje cijena medicinskih proizvoda Ministarstva zdravstva. Prema njemu svatko tko želi uvrstiti već postojeći proizvod na listu mora sniziti cijenu za barem pet posto. Bez toga ne može doći na listu pomagala. Kada taj proizvod zauzme određeni dio tržišta, svima padaju cijene za taj postotak. Zbog toga u praksi imamo trend stalnog smanjivanja cijena za velik broj proizvoda. Kompletna regulacija tržišta medicinskih proizvoda zapravo se svela na smanjivanje cijena. Tako je bilo i krajem prošle godine iako je svima vidljivo da su sve druge cijene – goriva, prijevoza, materijala, rada - odletjele u nebo. Samo prošle godine nabavne cijene porasle su od 30 do 40 posto.

HZZO je vaš najveći kupac. Njemu odgovara to da su cijene pomagala sve niže.

Točno, ali to dovodi do niza drugih negativnih stvari. Fokusiranjem samo na smanjenje cijena ne motivirate industriju da uvodi kvalitetnije i modernije proizvode na tržište. Rezultat toga je kontinuiran pad kvalitete pomagala na listi, ali zapravo i izostanak uštede u ukupnoj potrošnji HZZO-a za medicinska pomagala. Kada na tržištu imate proizvode koji su nekvalitetniji, imate puno popravaka, medicinskih i raznih drugih intervencija, raznih skrivenih troškova koji na kraju dižu potrošnju i otvaraju prostor za lov u mutnom, a na štetu svih. To je igra u kojoj nema dobitnika. Pritom najviše gube osobe s invaliditetom, ali i industrija i gospodarstvo.

Kakav je standard HZZO-vih pomagala u Hrvatskoj u odnosu na EU i zemlje regije?

Kako u kojem segmentu. U nekim segmentima držimo korak, a u ortopediji je naš standard najniži u EU, pa čak i u regiji. Recimo, Srbija je uvela standard EU-a u protetici od ove godine. Makedonija ima koljeno kontrolirano mikroprocesorom već nekoliko godina na svojoj listi pomagala. Kod nas je još uvijek standard najjednostavnije mehaničko koljeno, malo kompleksnije od šarki na vratima. U Hrvatskoj se još uvijek primjenjuju proteze za stopala od plastike, drva i gume, a vrijednost cijele proteze u najčešćoj konfiguraciji iznosi nešto više od tisuću eura. U Sloveniji je to nekoliko puta više, samo stopalo od karbonskih vlakana košta oko tri tisuće eura. To su ogromne razlike, ali mnogo veće od nominalnih cijena tih proizvoda. Pacijenti koji imaju obično mehaničko koljeno osuđeni su na ostanak doma i eventualno šetnju dvorištem dok oni s mikroprocesorskim koljenom mogu imati ispunjen život. To su razlike ne u kvaliteti života, nego u tome imate li, odnosno nemate život kakav živimo mi koji nasreću nemamo takav invaliditet.

Kako stojimo u segmentu invalidskih kolica?

Isto loše. Primjerice u Sloveniji paraplegičari imaju pravo na lagana kolica do osam kilograma. Mogu biti konfigurirana s visokim standardom naslona za leđa, individualno izrađenog prema mjeri korisnika, s posebnim kočnicama za lakši i samostalni transfer te odabirom između više opcija pogonskog obruča. Kolica mogu biti izrađena od aluminija i karbona. Njihov fond pokriva iznos od oko tri tisuće eura. HZZO nema individualnog pristupa, kolica su teška do 13 kilograma i imaju samo osnovne elemente konfiguracije. Izrađena su isključivo od aluminija, a HZZO odobrava trošak od 1027 eura. Ponovno, što to znači za život? Moderna lagana kolica omogućuju osobi da se samostalno kreće, da koristi automobil. Teška zastarjela kolica omogućit će nekom da se kreće po kući i dvorištu, a za sve ostalo trebat će mu asistencija.

Jesu li Slovenci dizali cijene medicinskih proizvoda?

Da. Išli su u povećanje cijena u svibnju prošle godine i to za oko 15 posto. Uskoro idu u novi krug dizanja cijena. Koliko se može čuti, u segmentu invalidskih kolica to će biti za čak 30 posto. Imamo objektivan porast troškova materijala i tehnologija potrebnih za izradu kolica i to nije ništa neuobičajeno.

Netko će reći da Hrvatska nije Slovenija i da naša ekonomski slabija država ne može izdvajati jednako.

Kao što sam rekao, slika odnosa prema osobama s invaliditetom slika je cijelog društva. U zemljama EU-a ne štedi se na pomoći najranjivijim skupinama, to tamo jednostavno nije tema. Ako postoji tehnologija koja može pomoći osobi da bude korisna za društvo i obitelj i ima kvalitetniji život, ona se i omogućava. Naravno da ne može svaka država s obzirom na svoje financijsko stanje financirati ista pomagala. Ne možemo mi biti u rangu Njemačke ili Francuske, zemalja koje financiraju bioničke proteze vrijedne i do 50.000 eura na listi njihovih obaveznih zdravstvenih osiguranja. Ali smatram da bismo trebali biti u rangu sa Slovenijom, Češkom ili Slovačkom. U segmentu protetike i ortotike imamo veliko iskustvo i znanje s obzirom na rad s ratnim vojnim invalidima. Uz to što pomažu osobama s invaliditetom u Hrvatskoj, to su proizvodi koji se mogu jako dobro plasirati u inozemstvo. Ali ako se u Hrvatskoj borimo s drvenim stopalima, a međunarodna konkurencija radi s bionikom, s vremenom postajemo nekonkurentni. Te su tehnologije neusporedive.

Koliko sad HZZO izdvaja za medicinske proizvode?

Državu medicinski proizvodi koštaju oko 133 milijuna eura godišnje. Taj se budžet može pravdati na više načina, to nije samo socijalni izdatak, kako se nažalost primarno gleda kod nas. Moramo osvijestiti to da kao država gubimo puno više jer ne omogućavamo osobama s invaliditetom da se uključe u društvo. Dodatno, zbog zastarjelih pomagala pacijenti koriste više medicinskih usluga, ne rade pa ne plaćaju poreze i doprinose. Puno naših starijih korisnika ne može čuvati svoje unuke, zbog toga u obitelji u kojoj je netko od starijih ukućana osoba s invaliditetom radi samo jedan supružnik dok se drugi brine i o djeci, ali i o starijem ukućanu. To je nevjerojatan gubitak za društvo.

Vaša tvrtka Ottobock Adria podružnica je njemačke kompanije Ottobock. Što sve proizvodite u Hrvatskoj, a što uvozite iz Njemačke?

Uvozimo kolica, a na lokaciji u Svetoj Nedjelji imamo proizvodnju individualnih pomagala. Naši proizvodi nisu samo za hrvatsko tržište, već dosta toga radimo i za zemlje u regiji. Izvozimo dosta toga u Mađarsku, Srbiju i Grčku te u neke zemlje Bliskog istoka. Izvoz baziramo na svom know-howu koji smo skupili u zadnjih 27 godina, koliko tvrtka postoji u Hrvatskoj. Zbog posljednje dvije pandemijske godine izvoz nam je nešto pao. Ali bez rješavanja problema na domaćem tržištu i njegovog razvoja daljnji napredak u tehnologiji i izvozu bit će nam jako ograničen.

Što konkretno promijeniti? Na koji bi način HZZO mogao ponuditi moderne proizvode pacijentima, a da to ne mora nužno više koštati državu?

Prvo se moramo pozabaviti gorućim problemom. Nužna je korekcija trenutnih cijena kako bismo mi mogli poslovati i kako bi pacijenti mogli doći do svojih pomagala. Nema više vremena za čekanje. Druga dva cilja su nam promjena pravilnika koji očigledno ne funkcionira i dizanje standarda za određene proizvode. Nadam se da ćemo sve to napraviti do ljeta ove godine, s time da hitne korekcije cijena moraju biti momentalne radi opstanka tržišta. Ministarstvu zdravstva predložili smo da se cijene pomagala indeksiraju prema stopi inflacije. To bi nam poslovanje učinilo više transparentnim i predvidljivim. Smatramo da kombinacija kvalitetnog pravilnika s europskim standardima i dobro posloženom kontrolom provedbe može omogućiti nevjerojatan skok kvalitete života osoba s invaliditetom, a društvu donijeti korist, gledajući sve troškove za medicinska pomagala, ali i uplaćene poreze, što bi omogućilo aktivniji život velikog dijela našeg društva. Svaka naprednija tehnologija više košta, ali to nije trošak, nego investicija.

Očigledno je to da treba biti bolji dijalog između HZZO-a i vas kao industrije.

Slažem se. Industrija medicinskih pomagala zapravo je sve više tehnološka i razvoj novih, sve boljih proizvoda vrlo je brz. Zato je važna stalna koordinacija industrije i Zavoda kako bi pacijenti dobili najbolje za novac koji HZZO ima na raspolaganju. Kroz HUP stavili smo se na raspolaganje i vjerujem da ćemo u narednom razdoblju uspjeti suradnjom riješiti trenutne boljke.