Još u travnju tportal je upozoravao da mnoga poduzeća imaju velike probleme u poslovanju jer su im u odnosu na 2021. računi za struju poskupjeli od 100 do 250 posto.

U međuvremenu je cijena struje dodatno porasla, ponajviše zbog zabrinutosti oko opskrbe plinom iz Rusije. Prirodni plin je glavni energent za proizvodnju struje u zapadnoj Europi, a strah i neizvjesnost koji vladaju na tržištu najbolje se ilustriraju kretanjem cijene megavatsata električne energije na mađarskoj burzi HUDEX. Megavatsat je na toj burzi početkom srpnja probijao i razine od 450 eura za isporuke struje u kolovozu.

Te su razine cijena posve spekulativne i nerealne, no plaćati ih moraju i hrvatski poduzetnici kojima je električna energija u većini slučajeva primarni energent. Svjesni su toga i u Hrvatskoj udruzi poslodavaca te je prošli tjedan zatraženo od Vlade da se cijena struje ograniči na 150 eura po megavatu od 1. kolovoza 2022. do 31. prosinca 2023.

I ta je cijena znatno veća od one koju plaćaju građani, ali bila bi podnošljiva za poduzetnike i opskrbljivače tržišta, dok bi se svi poštedjeli špekulacija koje se sada događaju na burzama. Kako je uopće moguće da se u Hrvatskoj struja plaća po istim cijenama kao u zapadnoj Europi, ovisnoj o ruskom plinu, kad je poznato da gotovo cjelogodišnju potrošnju električne energije namirimo domaćom proizvodnjom i to iz gotovo najjeftinijeg mogućeg izvora - hidroelektrana.

Prema podacima koje nam je ustupio Energetski institut Hrvoje Požar, Hrvatska godišnje potroši 19.230 gigavatsati (GWh) struje, od čega domaćom proizvodnjom pokrije čak 15.270 GWh ili 75 posto ukupne potrošnje. Od domaće proizvodnje 47 posto otpada na hidroelektrane, 13,5 posto potreba pokrije se vjetroelektranama - 60 posto domaće potrošnje namiruje se iz obnovljivih izvora. Deset posto struje proizvodi elektrana Plomin, koju pogoni kameni ugljen, dok pet posto električne struje dobivamo iz krute biomase.

Samo petinu domaće potrošnje zadovoljavamo termoelektranama na prirodni plin. Kada su godine sušne, poput ove, okrećemo se izvozu. U prosjeku se godišnje uveze oko 25 posto ukupne potrošnje struje, a velika većina tog uvoza otpada na struju iz Nuklearne elektrane Krško, u kojoj Hrvatska ima udio od 50 posto.

I kako je onda moguće da svu struju plaćamo kao da ovisimo o ruskom plinu, iako on u cijeloj priči ne igra veliku ulogu? Odgovor na to pitanje dao nam je Dražen Balić, voditelj odjela za proizvodnju i tržišta energije u Energetskom institutu Hrvoje Požar.

On kaže da udio domaće proizvodnje ne utječe ni na veleprodajnu ni na maloprodajnu cijenu struje. Zašto? Zbog zajedničkog europskog i regionalnog tržišta na kojem se formiraju cijene koje su na snazi i kod nas.

'Cijena električne energije određena je hidrološkim prilikama te cijenama energenata za pogon termoelektrana. Ove godine je hidrologija dosta nepovoljna te je smanjena proizvodnja iz hidroelektrana, što implicira potrebu za angažmanom termoenergetskih postrojenja na plin ili ugljen kako bi potrošnja električne energije bila namirena', kaže nam Balić i, što je najvažnije, dodaje:

'Potrebno je uzeti u obzir činjenicu da je tržište električne energije organizirano tako da najskuplja jedinica u pogonu (a čiji je angažman nužan kako bi proizvodnja bila jednaka potrošnji) određuje cijenu električne energije. Iz navedenog je jasno da je, ako je smanjena proizvodnja iz hidroelektrana, tada potreban povećan angažman termoelektrana. S obzirom na činjenicu da je cijena prirodnog plina porasla za četiri do pet puta, jasno je da se ostvaruju više veleprodajne cijene električne energije te se potom prelijevaju na maloprodajno tržište, tj. na gospodarstvo. Navedena organizacija tržišta električne energije vrijedi za cijelu Europu, a kako je Hrvatska povezana interkonekcijskim vodovima sa susjednim zemljama, cijene iz regije prelijevaju se u Hrvatsku i obrnuto.'

Drugim riječima, ako proizvodnja struje u Hrvatskoj tek u manjoj mjeri ovisi o plinu, a u još manjoj mjeri o plinu iz Rusije, gospodarstvo mora plaćati struju zbog ogromnog i nerealnog poskupljenja plina na europskim burzama. Što nas tek čeka najesen i možemo li očekivati pad cijena struje te hoće li biti redukcija, pitamo Balića.

On kaže da će jesen biti izazovna i za operatore mreže i za proizvođače, a suša ne pomaže ni u obaranju cijena ni u povećanju sigurnosti opskrbe jer, prema njegovim riječima, mnoge zemlje u regiji mogle bi imati problema sa sigurnošću opskrbe.

'Smatram da u Hrvatskoj to nije izgledan scenarij zbog toga što imamo diversificirane dobavne pravce plina za postrojenja na plin, termoenergetska postrojenja na ugljen i plinsko ulje, ali i isto tako dobru povezanost sa susjednim elektroenergetskim sustavima. Dakako, sigurnost opskrbe treba razmatrati zasebno od tržišta, tj. jedno je pitanje hoće li biti električne energije, a drugo je pitanje po kojoj cijeni. Cijena električne energije mogla bi ponovno premašiti nedavno postavljene rekordne vrijednosti. Stoga je energiju potrebno racionalno i učinkovito koristiti', zaključuje Balić.

U Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) kažu nam da je opskrba strujom u Hrvatskoj zadovoljavajuća, a što se poskupljenja tiče, kažu da su cijene na mađarskoj burzi HUDEX jako porasle u drugoj polovici prošle i početkom ove godine, što se osjetilo i na izračunu cijena zajamčene opskrbe kod nas.

Cijena zajamčene opskrbe električnom energijom određivala se tijekom 2021. godine prema Metodologiji za određivanje iznosa tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom, uzimajući u obzir cijene s HUDEX-a. HERA je u veljači ove godine donijela Metodologiju za određivanje iznosa tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom te je u ožujku 2022. godine kreirala nove tarifne stavke za zajamčenu opskrbu električnom energijom, a te su stavke oko 2,1 puta više u odnosu na one iz 2021.

Uz postojeće cijene električne energije za gospodarstvo, kao što smo ranije pisali, investicije, izvoz i potrošnja toliko će pasti da bi prema procjenama HUP-a rast BDP-a u ovoj godini mogao usporiti za 2,4 postotna boda, a do kraja 2023. mogli bismo imati i do četiri posto manji BDP u odnosu na trenutačna očekivanja.

Dobar dio poduzeća već je odustao od investicija zbog golemog povećanja troškova, a na udaru su i mali poduzetnici jer je za 80 posto njih električna struja najznačajniji energent. Odustajanje od investicija podrazumijeva i odustajanje od novih zapošljavanja, što vodi manjoj osobnoj potrošnji i konačno udaru na cjelokupnu ekonomsku aktivnost. Povećanje cijena proizvoda i usluga te 'ugrađivanje' visokih cijena struje za poduzetnike više nije opcija jer je inflacija u Hrvatskoj u lipnju već premašila 12 posto, a njezin se rast tek očekuje ove jeseni.