U centru Splita i u gradskoj luci još se mogu pronaći tragovi i pojedinačni primjeri nekadašnjih uslužnih djelatnosti i usluga koje su nekada bile na raspolaganju građanima i turistima
Jedna od tih neobičnih usluga je vaganje i mjerenje visine građana. Danas je u centru grada opstala samo jedna vaga kraj zapadnih Željeznih vrata Dioklecijanove palače. Nekada ih je prije tri-četiri desetljeća užem centru bilo barem pet-šest.
Turisti koji sada tu prođu malo s čuđenjem gledaju vagu, a po riječima starijeg gospodina, najčešći korisnici usluge vaganja su Splićani koji s respektom izdvoje simbolične dvije kune i izmjere svoju težinu.
Isto tako, prije tri-četiri desetljeća na Rivi i u gradskoj luci radili su brojni čistači cipela, te fakini, nosači prtljage s kariolama. Dok se posao nosača prtljage kako-tako održao i aktivno je još pet-šest nosača, čistači cipela su gotovo iščezli.
Od nekadašnjih sedam-osam čistača cipela, u posljednjih dvadeset godina je ostao tek legendarni Papec Asanov koji je 2007. preminuo, a tradiciju na Rivi je nastavio njegov sin Naser Asanov. On je, nažalost, u posljednjem dobro poznatom kontroverznom preuređenju Rive potisnut sa sredine istočnije, bliže Pazaru.
Naser kaže da nema baš puno posla s čišćenjem cipela, ali usput prodaje špigete, vezice za cipele. Gradske vlasti su obitelji Papeca Asanova obećale prostor i kiosk kada se obnovi turistička palača, pa će se na taj način dio osebujne tradicije sačuvati.
U gradskoj luci i na kolodvoru su najbrojniji članovi ceha nosača prtljaga, koje ne bez razloga u Splitu nazivaju fakinima. Nekada je i njih bilo puno više, a danas na kolodvoru vidimo privezano tek pet-šest kariola i nismo vidjeli nijednog nosača. Za njih još uvijek nije puna sezona, pa smo se opet kasnije vratili i naišli samo na jednog 'narodnog nosača'.
Kad smo mu se obratili i objasnili da smo iz medija, uslijedila je, u najboljoj tradiciji fakina, prava bujica uvreda na račun medija, Jadranke Kosor, Vlade Šeksa i Mesića. Dobro informirani nosač nam je objasnio da je sve pokradeno i da se ne može živjeti od poštenog rada. To je bilo više nego jasno pojašnjenje njihovog položaja. No, u sezoni za njih u trajektnoj luci i na kolodvoru ipak još uvijek ima dosta posla.
