Presjekao je prije tri godine i, kaže, nije požalio. Josip Mihaljević napustio je rukovodeće radno mjesto u osječkoj gradskoj tvrtki i preuzeo firmu prijatelja, na čijem je ranču doslovno odrastao. Na imanje obitelji Jazbec u Ivanovcu stigao je još kao desetogodišnjak. Od tada je iz nekoliko kilometara udaljene Tenje dolazio kad god je mogao i svaki slobodan trenutak provodio s lipicancima koje su uzgajali. Tako se rodila i ljubav prema konjima, a sada ih i sam ima.

'Danima sam 'visio' u staji, s konjima. Naučio sam jahati, pratio sam što rade Slava i Ivan Jazbec. Bavili su se poljoprivredom, imali su i krave. U jednom trenutku odlučili su se za ekološku poljoprivredu. Cijelu tu tranziciju proživio sam s njima. S njima sam putovao, išao po prve poljoprivredne strojeve, na dogovore kada smo potpisivali ugovor s dm-om', vrti priču na sam početak Mihaljević.

Kada je došao prijelomni trenutak, za ovoga inženjera elektrotehnike uopće nije bilo dvojbe.

'Radio sam do tada na neki način dva posla. Nisam fulao. Cijeli život sam s obitelji Jazbec', sažima Mihaljević to kako je napustio rukovodeću poziciju u osječkoj gradskoj tvrtki i posvetio se Eko - Jazi iz Ivanovca, na čije je čelo došao 2015. godine, a onda 2020. postao i stopostotnim vlasnikom.

'Tvrtka Eko - Jazo se razvijala polako, ali kontinuirano. Do eksplozije je došlo krajem 2019. Tada sam nekako i dao otkaz u gradskoj tvrtki. Onda je došla pandemija i nastala je pomama za brašnom. U jednom trenutku sve smo ispraznili u samo nekoliko mjeseci. To je bila ludnica. Ljudi su pomislili da ćemo biti gladni. Tada smo eksplodirali', govori Mihaljević.

Ova tvrtka iz Ivanovca, mjesta 20-ak minuta vožnje udaljenog od Osijeka, sada raspolaže s 56 hektara vlastitog zemljišta, što im, navodi, nije dostatno za potrebe u preradi, pa od ostalih proizvođača ekoloških žitarica s područja Slavonije i Baranje godišnje otkupe gotovo 300 tona robe. Riječ je o kooperantima s kojima već godinama surađuju.

'Uzgajamo pšenicu, zob, raž, kukuruz, ječam i pir. Upravo je pir u trendu i to u cijelom svijetu. On čini polovicu naše proizvodnje i prerade. Ova zdrava žitarica je vrsta pšenice koja nikada nije modificirana, nego je u izvornom obliku, kakva je bila prije nekoliko tisuća godina. Posjedujemo ekološki certifikat i za sirovinu i za gotov proizvod, radimo po najvišim standardima sustava HACCP, imamo svoju nadzornu stanicu koja nas kontrolira i prati, ali smo i samosvjesni jer znamo što znači ekologija u prehrani ljudi', nabraja ovaj elektroinženjer koji je napravio potpuni zaokret u karijeri.

Ukupno u Eko - Jazi prerade oko 400 tona žitarica godišnje. Većina proizvodnje obavlja se na dva kamena mlina te se proizvode razne vrste integralnog brašna, griza, posije, a u ponudi imaju i kaše. Police svojih proizvoda inoviraju i dopunjavaju paletu ekoloških žitarica. Kupcima su ponudili i smjesu za palačinke, gotovu smjesu za kruh s bučinim iglicama, sikavicom...

'Danas su u modernoj kuhinji potrebne instant stvari, pa smo se i mi morali modernizirati. Tako u smjesi za palačinke, pored mješavine brašna, imamo lješnjake i orahe. Ona se usipa u zdjelicu, zamuti s litrom vode i sve je spremno za palačinke. Iz jedne smjese dobije se njih 18', opisuje inovacije u Eko - Jazi.

Trenutno u Ivanovcu ispituju nutritivne vrijednosti novih smjesa za zobene keksiće, proizvode smjesu za čokoladne muffine, a posebnu priču zavrtjeli su grizom od pira te će ga nazvati čoko griz s lješnjakom.

'Pirov griz nam je uvjerljivo najprodavaniji. U njega smo počeli dodavati ekološki kakao i krupno mljeveno brašno lješnjaka - kombinacija je fenomenalna. Umjesto šećera stavljamo prah datulje', dodaje.

Najduže surađuju s dm-om te im je istovremeno najveći kupac. Ovaj maloprodajni lanac plasira ekološke žitarice na policama svojih dućana u Hrvatskoj, a nudi im se i mogućnost izvoza. Žitarice iz Ivanovca završavaju i u nekoliko hotelijerskih kuća na jadranskoj obali, prisutni su i u Konzumu, Tvornici zdrave hrane, a rade i s Biovegom. Zbog skučenih kapaciteta zasad prodaju samo na domaćem tržištu. No upiti im sve češće stižu i iz inozemstva.

'Kada budemo mogli utrostručiti preradu, onda bismo se odlučili i za izvoz. Upita definitivno ima. Bili smo na sajmu u Nürnbergu kao posjetitelji i ostvarili smo neke kontakte, a nismo ni stigli kući, već su nam se javile tvrtke i pitale koje im kapacitete možemo ponuditi. Čak su neki zainteresirani za to da im javimo kako nam napreduje projekt da bi se predbilježili za poslovnu suradnju. Zadovoljni smo, ali je teško. Prerada je najteža u cijeloj ovoj poljoprivrednoj priči', iskreno će Mihaljević.

U planu je stoga utrostručenje kapaciteta i priprema dokumentacije za dobivanje europskog novca za ruralni razvoj. Uz njihovu pomoć planiraju izgraditi još jednu proizvodnu halu te povećati skladišne prostore. Trenutno imaju osam zaposlenih, ali taj broj planiraju povećati. U sezoni im priskaču u pomoć i sezonski radnici. Na njive im dolazi između 10 i 12 ljudi koji ručno, uz pomoć motike, uklanjaju korov.

'Ekološki se ništa ne može uzgojiti bez ljudske ruke. Ekologija zahtijeva puno mehaničkog rada, jer nema tu prskanja, nema zaštite od korova. Razlikuje se od konvencionalnog uzgoja jer traži puno više truda, a to je onda i financijski skuplje kako bismo dobili određenu kvalitetu zrna koja bi nam bila zadovoljavajuća u preradi. Prinos je puno manji, a sam input veći. Bilo bi poštenije da za sve što proizvedemo kod nas na njivi i što preradimo imamo i poticaj za dodanu vrijednost, jer sav poticaj kroz PDV vratimo državi', objašnjava računicu proizvodnje i prerade.

Radi ilustracije, povlači paralelu između konvencionalnog i ekološkog uzgoja. Ove godine su zadovoljni, sve su uspjeli napraviti na vrijeme. Strahuju samo od suše.

'Prošla godina bila je lošija. Urod je bio manji, a zrno slabije kvalitete. Prosječan prinos u konvencionalnoj poljoprivredi je primjerice 10-ak tona pšenice po hektaru, a mi skidamo tri do 4,5 tona pira po hektaru', ukazuje na razliku.

Na imanju su opremili i kuhinju iz koje u sedam osnovnih škola u Osijeku odlaze zdravi školski obroci. Na takav su se potez odlučili prije početka aktualne školske godine, kada je država uvela naknadu, a Nastavni zavod za javno zdravstvo izdao preporuku prema kojoj se u dvotjedne jelovnike mogu ubaciti određeni proizvodi za koje imaju sirovinu u Ivanovcu.

'Učenici jedu pirov griz s dodatkom cimeta, a tu je i kukuruzna krupica, odnosno palenta. Dnevno možemo izbaciti oko 1000 obroka. Zasada kuhamo samo griz i krupicu. Tijekom ljeta pripremit ćemo još nekoliko zdravih obroka, poput pahuljica na mlijeku, müslija. Svaka čast ravnateljima i učiteljima koji pokušavaju educirati i nagovoriti djecu da jedu palentu dok s grizom nemaju problema, jer porcije se poližu', otkriva nam vlasnik Eko - Jaze koji osječkim školama, kada su na meniju žitarice, sve pripremi i skuha u Ivanovcu, a potom doveze.

Surađuju i s nutricionisticom Ivanom Domislović iz Zagreba te su s njezinom grupom Prehrana za majke kreirali dva eko prehrambena paketa. Aktivni su na društvenim mrežama, putem kojih dolaze do mlađe publike, objavljuju recepte i podučavaju što se sve može pripremiti od ekoloških žitarica.

Na ovom imanju na tome neće stati jer im je u dugoročnom planu i uvođenje eko turizma, otvaranje sjenice, opremanje bungalova i apartmana te uređenje restorana na čijem će se meniju nalaziti samo zdravi i ekološki obroci.