Analizirajući mogućnosti za izlazak iz krize i pokretanje gospodarskog rasta, Boris Cota iznio je dva scenarija o kojima se najviše govori u javnosti i alternativu koju on vidi kao najbolje rješenje. Prvi scenarij nazvao je 'politika malih koraka'. On podrazumijeva nastavljanje vođenja dosadašnje ekonomske i monetarne politike, a temelji se na fiskalnoj prilagodbi, internoj devalvaciji (povećanje cjenovne konkurentnosti) i strukturnim politikama na određenim područjima poput tržišta rada, istraživanja i razvoja i sl. Prema njegovom mišljenju, rezultati politike malih koraka su stagnacija i slab rast, dugotrajna nezaposlenost i porast iseljavanja.

Drugi scenarij predviđa 'napuštanje diktata Europske unije' te radikalne promjene u monetarnoj i fiskalnoj politici kako bi se pokrenuo gospodarski rast. U monetarnoj sferi to znači odstupanje od stabilnosti tečaja, a u fiskalnoj napuštanje politike štednje. Cota u takvom scenariju vidi velike rizike koji proizlaze zbog velike euroiziranosti hrvatskog monetarnog sustava. Da bi se taj scenarij mogao uspješno provesti, potrebna je deeuroizacija, što je, po Cotinom mišljenju, vrlo teško provesti jer je više od 80 posto štednje u eurima.

U takvim bi se uvjetima, smatra, devalvacija kune prelila na rast cijena pa bi umjesto rasta izvoza došlo do enormnog rasta dugova u privatnom i javnom sektoru.

Kao alternativu ovim scenarijima Cota vidi dugotrajnu slabu deprecijaciju kune, što bi bilo poticaj industrijskoj politici i izvoznom sektoru. Kako bi se zaobišla 'zamka likvidnosti', rješenje vidi u većim ulaganjima države u kapitalne projekte na tragu Junckerovog plana.

'Paralelno s ovim mjerama, potrebno je jačati efikasnost javnog sektora i voditi strukturne politike s ciljem stvaranja proizvoda više dodane vrijednosti', ističe Cota, navodeći da je to na tragu ideja koje je pokušao provesti bivši ministar gospodarstva Radimir Čačić. Njegov je zaključak da u sadašnjim okolnostima nema velikih šansi za brz oporavak i smanjenje nezaposlenosti.

Za razliku od Cote, Ljubo Jurčić izražava optimizam u pogledu brzog oporavka. Za njega problem recesije u Hrvatskoj nije ekonomski nego politički. 'Politika koja se vodi od devedesetih dovela nas je u krizu. To je sustav pohlepe, špekulacija i neravnomjerne raspodjele dohotka', smatra Jurčić, ističući da smo svi mi previše zaslijepljeni Europom koja je 'postala muzej dok ostali svijet raste'.

Prema njegovom mišljenju, Hrvatskoj je potrebna velika transformacija, pri čemu je u ovom trenutku prioritet reforma monetarnog sustava. Za razliku od Cote, Jurčić smatra da je u Hrvatskoj moguće provesti deeuroizaciju tako da se kuni vrate sve funkcije novca. 'Državu i razvoj treba financirati vlastitim novcem, a tečaj kune treba odražavati odnos hrvatske i svjetske produktivnosti', smatra Jurčić, ističući da je kuna danas precijenjena jer su kod nas troškovi rasli brže nego u Europi.

Zalaže se i za reformu javnih financija tako što bi se zamrznule uplate u drugi mirovinski stup, čime bi se smanjio deficit i oslobodila sredstva za kapitalne investicije.

Također, smatra da bi država trebala aktivno poticati potrošnju domaćih proizvoda i usluga kroz mjere poput davanja vaučera umirovljenicima za korištenje hotela izvan sezone i sl.