Prijetnja klimatskih promjena u Hrvatskoj se tretira relativno olako. Vlasti uglavnom ne pokazuju interes čak ni za trenutne nepogode i njihove posljedice, a kamoli da se razmišlja o tome hoće li vremenske neprilike dugoročno Slavoniji donijeti sušu ili poplave i kako će se odraziti na ostale dijelove Hrvatske. Najčešće spominjana posljedica zatopljenja, podizanje razine mora zbog otapanja leda na Grenlandu i Antarktici, također se zanemaruje. Vlasti se uzdaju u činjenicu da nam je obala relativno strma, mada je i ovaj vikend pokazao da obalni gradovi već i sad imaju problema s visokim plimama.

Rast razine mora u svijetu najčešće se veže uz tihooceanske otočne državice kojima su i najviši dijelovi jedva nekoliko metara iznad sadašnje razine mora. Udaljene od svega, s relativno malo stanovnika i još manje utjecaja na globalnu svijest, njihove se pozive upomoć uglavnom ne čuje. No nešto bi glasniji prigovori mogli stići iz jednog od najgušće naseljenih dijelova Europe.

Bogatu Nizozemsku, u kojoj na tri četvrtine površine Hrvatske živi četiri puta više stanovnika, klimatske promjene mogle bi pretvoriti u Nizomorsku. Već stoljećima ta je država dobro poznata po borbi s morem i upravljanju vodama. Nasipi, brane, ispumpavanje vode i druga rješenja su od države kojoj priroda prijeti da je pretvori u močvaru stvorili ugodno i privlačno, istina još uvijek ravničarsko mjesto za život. No predviđen rast razine mora mogao bi čak i Nizozemskoj donijeti nerješive probleme.

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC, Intergovernmental Panel on Climate Change), tijelo Ujedinjenih naroda koje nadgleda i prikuplja znanstvena istraživanja vezana uz klimatske promjene, predviđa rast razine mora od 30 do 60 centimetara do kraja ovog stoljeća, i to čak ako države ispune svoje ciljeve o smanjenju emisije stakleničkih plinova zadane Pariškim klimatskim sporazumom. No razvijeni svijet zasad nije na tragu dosezanja tih ciljeva. Nastave li se staklenički plinovi ispuštati u atmosferu sadašnjim tempom, IPCC predviđa rast razine mora od 84 centimetra do 2100. i čak 5,4 metra do 2300. godine.

Stručnjaci su također naveli da rast razine mora za više od metra do 2100. godine nije isključen i upozorili one države koje su u opasnosti da se pripreme sukladno tome. Nizozemska se tako našla u prilično neugodnoj situaciji. Uz optimistične scenarije tamošnji nasipi, brane, kanali, pumpe i ostale mjere koje se već primjenjuju mogli bi izdržati očekivane promjene. No čak i to došlo bi uz visok trošak i funkcioniralo bi samo do određene točke.

Na drugoj strani spektra nalazi se kontrolirano iseljavanje čak deset milijuna ljudi koje je potrebno negdje smjestiti, piše ovih dana portal Politico, pozivajući se na izjave nizozemskih znanstvenika. Rast razine mora od nekoliko metara ne može izdržati čak ni država s poviješću uspješne borbe protiv mora poput Nizozemske i dođe li se do te točke, u njoj više neće biti ni investicija i lokalna privreda će kolabirati, dodaju. To jest najgori scenarij, ali je ozbiljan i za takav razvoj događaja također je potrebno početi planirati, i to odmah.

S koliko se točno metara višom razinom mora Nizozemska može boriti, ovisi to o tome koliko ima vremena za pripremu. Prema nizozemskim vlastima, sadašnje mjere obrane dovoljne su do 2050. godine. No njihova nadogradnja je vrlo spor i zahtjevan posao. Poboljšavanje mjera za obranu od poplava u proteklih 30 godina Nizozemskoj je omogućilo da se bori s tek 40 centimetara dodatne razine mora.

Sadašnje mjere imaju i svoje loše strane. Moguće je navoziti pijesak na plaže, no pitanje je ima li dovoljno vremena – i pijeska. Postojeći nasipi mogu se povisiti, no taj potez znači i veći rizik za one koji se nalaze iza njih u slučaju da nešto pođe po zlu. Nasipi, također, nisu u potpunosti nepropusni i iako se voda može ispumpati, sol ostaje zarobljena u tlu, što ima ozbiljne posljedice za nizozemsku poljoprivredu.

Protuplimne i protuolujne brane u rijekama i moru mogu se podići i zatvoriti, no time se blokira promet u Rotterdamu, jednoj od najvećih svjetskih luka o kojoj ovisi dobar dio nizozemske ekonomije. Modifikacije obalne linije također utječu na nizozemsko ribarstvo. Za ispumpavanje rijeka preko brana i nasipa u more potrebno je mnogo energije. Sve to može dovesti do točke u kojoj više nema smisla spašavati kopneni dio države.

Svemu tome ne pomaže ni činjenica da veliki dijelovi Nizozemske ionako tonu. Posljedica je to poznatog fenomena koji se događa u ušćima rijeka kad ljudska naselja sprečavaju prirodni proces sedimentacije kojim se inače podiže razina kopna. Crpljenje podzemnih voda dodatno snižava razinu zemlje koja se spušta pod vlastitom težinom.

Potencijalni problemi natjerali su nizozemske vlasti da angažiraju skupinu stručnjaka koji imaju zadatak nadgledati situaciju i skicirati moguće odgovore. Ta grupa zasad razmatra četiri moguća modela kojima bi se ravničarska država mogla pripremiti za, čini se, neizbježnu sudbinu.

Dva od četiri scenarija predviđaju nadogradnju sadašnjih zaštita, treći predviđa svojevrsni 'napad' u kojem bi Nizozemska od mora izuzela dodatnu površinu te bi sagradila umjetne otoke. Četvrti scenarij predviđa povlačenje i njime se procjenjuje koji bi se dijelovi Nizozemske mogli zadržati, a koje bi trebalo prepustiti moru kako bi se spasio ostatak. Među mjerama koje uključuje taj scenarij izgradnja je nasipa, ispumpavanje vode, kao i stvaranje poplavnih područja. Uz to, dio građevina mogao bi se napraviti tako da plutaju, a kuće bi se mogle graditi na stupovima, što je rješenje koje se koristilo još u prošlosti.

Znanstvenici ne očekuju da će povlačenje biti nužno u idućih stotinjak godina, no upozoravaju da će neke od drugih opcija, iako tehnički moguće, vjerojatno biti vrlo zahtjevne. Nadogradnja nasipa, pojačano ispumpavanje, snižavanje razine prihvatljivog rizika, podizanje i izgradnja brana dolaze s određenim troškovima.

Upravljanje vodom i vodenim tokovima izvor je ponosa za Nizozemsku. Bogatstvo te institucionalna pripremljenost koja dijelom proizlazi iz činjenice da neka od lokalnih vijeća za vodu potječu čak iz 13. stoljeća i da su neovisna od nacionalne politike, što im omogućuje planiranje na rokove dulje od političkih ciklusa, uz tehnologiju, daju toj državi određenu prednost u odnosu na druge slične dijelove svijeta.

No činjenica da se glavnina nizozemske privrede, gradovi Rotterdam, Amsterdam, Utrecht i Haag, nalazi u ranjivom zapadnom dijelu države i da su neki od najnižih dijelova Nizozemske već sada desetak metara ispod razine mora govori o hitnosti s kojom moraju pristupiti riziku od klimatskih promjena.

Znanstvenici upozoravaju da je ono što prijeti veće od bilo čega s čime su se Nizozemci dosad borili te da bi razina mora mogla rasti puno brže nakon 2050. Prionu li odmah na posao, imaju solidne šanse da se na vrijeme prilagode posljedicama koje nose klimatske promjene, dok će Hrvatska, sudi li se po sadašnjoj pažnji koju vlasti pokazuju tom problemu, tradicionalno čekati da voda dođe do grla. Ovaj put i doslovno.